Novorođenče malo za gestacijsku dob
(Dismaturitet; Inrauterini zastoj u rastu)
Djeca čija je težina <10. percentile za gestacijsku dob svrstavaju se u malenu za gestacijsku dob, ili nedostaščad. U komplikacije spadaju perinatalna asfiksija, aspiracija mekonija i hipoglikemija.
Etiologija
Dijete prilikom rođenja može biti maleno zbog genskih faktora. Negenski faktori koji mogu ograničiti intrauterini rast obično nisu očiti prije 32 do 34 tj. gestacije; oni uključuju insuficijenicju posteljice zbog bolesti majke koja može zahvaćati male krvne žile (kao u preeklampsiji, primarnoj hipertenziji, bubrežnoj bolesti ili dugotrajnom dijabetesu); involuciju posteljice koja prati prenošenost; i uzročnike zaraze poput citomegalovirusa, virusa rubeole ili Toxoplasme gondii. Dijete može biti nedostašče i ako je majka ovisnik o opijatima ili kokainu ili alkoholičarka ili, u manjoj mjeri, ako je u trudnoći pušila.
Simptomi i znakovi
Usprkos svojoj veličini, nedostaščad pokazuje tjelesne osobine (npr. izgled kože, hrskavicu uški, brazde na koži stopala) i ponašanje (npr. živahnost, spontanu pokretljivost, žudnju za hranom) nalik onima u djece normalne veličine i slične gestacijske dobi.
Ako je zastoj u rastu uzrokovan posteljičnom insuficijencijom te stoga, pothranjenošću, najviše je pogođena tjelesna težina djeteta, uz relativnu poštedu mozga, lubanje i dugih kostiju (asimetrični zastoj u rastu). Za razliku od toga, mnogi genski poremećaji i prirođene infekcije uzrokuju simetrični zastoj u rastu, kod kojega su podjednako zahvaćeni duljina, težina i opseg glave.
Komplikacije: Terminska nedostaščad nema komplikacije povezane s nezrelošću organskih sustava koje imaju nedonoščad podjednake veličine. Ona su, međutim, u opasnosti od perinatalne asfiksije, aspiracije mekonija i hipoglikemije.
Perinatalna asfiksija je najteža moguća komplikacija. Ako je zastoj u rastu uzrokovan posteljičnom insuficijencijom (uz rubno odgovarajućom perfuzijom posteljice), ona predstavlja opasnost tijekom poroda jer svaki trud usporava ili zaustavlja perfuziju posteljice od strane majke pritiskom na spiralne arterije. Zbog toga, kad postoji sumnja na posteljičnu insuficijenciju, fetus treba procijeniti prije poroda a tijekom njega treba nadzirati rad srca fetusa. Ako se otkrije pogoršanje stanja fetusa, indicirano je žurno dovršenje poroda, često carskim rezom.
Do aspiracije mekonija može doći tijekom perinatalne asfiksije. Nedostaščad, osobito ona prenešena, može ispustiti mekonij u amnijsku šupljinu i započeti s dubokim dišnim pokretima. Posljedična aspiracija će vjerojatno dovesti do sindroma aspiracije mekonija (često najizraženijeg u nedostaščadi ili prenešene djece, jer se mekonij nalazi u manjoj količini plodove vode—vidi str. 2300).
Hipoglikemija se često razvija u ranim satima i danima života, zbog nedostatka odgovarajućih pohrana glikogena (vidi str. 2281).
Policitemija se može razviti kod nedostačadi izvrgnutoj blagoj hipoksiji zbog posteljične insuficijencije. Povećano je otpuštanje eritropetina, dovodeći do povećanog stvaranja eritrocita. Novorođenče s policitemijom prilikom rođenja izgleda rumeno a može biti tahipnoično ili letargično.
Prognoza i liječenje
Ako je moguće izbjeći hipoksiju, neurološka je prognoza prilično dobra.
Prognoza je najlošija u djece koja su nedostaščad zbog genskih faktora, prirođene infekcije ili majčine zloporabe droga, ovisno o specifičnoj dijagnozi. Ako je intrauterine zastoj u rastu posljedica kronične insuficijencije posteljice, odgovarajuća prehrana može omogućiti nedostaščadi nakon rođenja zadivljujući rast, kojim nadoknađuju razliku prema djeci uredne porođajne težine.
Liječe se osnovne bolesti i komplikacije. Za nedostatnost rasta ne postoji specifično liječenje, ali u prevenciji pomaže prenatalno savjetovanje o važnosti izbjegavanja alkohola, duhana i droga.