Intrakranijalno krvarenje
Krvarenje u mozak i oko njega može se dogoditi u bilo kojeg novorođenčeta, ali je osobito često u nedonošćadi; oko 20% prijevremeno rođene djece <1500 g ima intrakranijalno krvarenje. Glavni uzroci su hipoksija–ishemija, promjene krvnog tlaka i sile koje djeluju na glavu tijekom poroda. Postojanje germinativnog matriksa (sloja embrionalnih stanica iznad n. kaudatusa u lateralnoj stijenci lateralnih moždanih komora koji postoji samo u fetusa) povećava vjerojatnost krvarenja. Opasnost povećavaju i krvni poremećaji (npr. manjak vitamina K, hemofilija, DIK).
Do krvarenja u SŽS–u može doći u nekoliko prostora. Mala krvarenja u subarahnoidalni prostor, falks i tentorij se često nalaze pri obdukciji djece koja su umrla zbog uzroka nevezanih sa SŽS–om. Veća krvarenja u subarahnoidalni ili subduralni prostor, moždani parenhim ili komore su rjeđa, ali ozbiljnija.
Subarahnoidalno krvarenje je vjerojatno najčešći oblik intrakranijalnog krvarenja. Novorođenče može imati apneju, konvulzije, letargiju ili neurološke poremećaje. Kod velikih krvarenja, popratna upala moždanih ovojnica može tijekom rasta djeteta dovesti do komunicirajućeg hidrocefalusa.
Subduralno krvarenje, koje je u današnje vrijeme rjeđe zbog poboljšanih porodničkih postupaka, nastaje zbog razdora falksa, tentorija ili premosničkih vena. Takvi se razdori češće razvijaju u novorođenčadi prvorotki, velike novorođenčadi ili nakon teških poroda–stanja kod kojih nastaju neuobičajeno velike sile koje djeluju na intrakranijalne krvne žile. Krvarenje se može očitovati konvulzijama; naglim povećanjem glavice ili poremećenim nalazom prilikom neurološkog pregleda, a koji uključuje hipotoniju, slab Moroov refleks ili obilna krvarenja u mrežnicu oka.
Intraventrikularno i/ili intraparenhimsko krvarenje se obično zbiva u prva 3 dana života i najteži je oblik intrakranijalnog krvarenja. Do krvarenja obično dolazi u nedonoščadi a često su obostrana te nastaju u germinativnom matriksu. U većini se slučajeva krvarenje događa ispod ependima ili u komoru i nije veliko. Kod teškog krvarenja, može postojati krvrenje u parenhim ili odljevni ugrušak ventrikularnog sustava s velikom količinom krvi u cisterni magni i bazalnim cisternama. Intraventrikularnom i subarahnoidalnom krvarenju obično prethodi hipoksija–ishemija. Hipoksija–ishemija oštećuje endotel kapilara, remeti krvožilnu moždanu autoregulaciju i može povećati dotok krvi u mozak te tlak u venskom sustavu, što sve povećava mogućnost nastanka krvarenja. Većina intraventrikularnih krvarenja nema simptoma, no veća krvarenja mogu uzrokovati apneju, cijanozu ili nagli kolaps.
Dijagnoza
Na intrakranijalno krvarenje treba posumnjati u svakog novorođenčeta s apnejom, konvulzijama, letargijom ili poremećenim nalazom pri neurološkom pregledu. Djeci bi trebalo učiniti pretragu CT–om. Premda je kranijalni ultrazvuk bezopasan, za njegovo izvođenje nije potrebna sedacija a njime se može brzo utvrditi postojanje krvi u komorama ili moždanom tkivu, CT je osjetljiviji prilikom prikaza tankih slojeva krvarenja u subarahnoidalnom ili subduralnom prostoru. Ako je dijagnoza nedvojbena, likvor se pregledava na sadržaj krvi; obično je makroskopski krvav. Međutim, u likvoru novorođenčadi rođene na termin često se nađe nešto eritrocita. Kod subarahnoidalnog krvarenja prosvjetljavanje lubanje može otkriti dijagnozu nakon što se krv lizirala.
Osim toga bi trebale biti učinjene pretrage zgrušavanja, KKS i metaboličke pretrage, kako bi se otkrilo druge uzroke neurološkog poremećaja (npr. hipoglikemiju, hipokalcijemiju, poremećaj elektrolita). Ako dijete preživi akutno krvarenje, u prognoziranju ishoda može pomoći EEG.
Prognoza
Prognoza je kod subarahnoidalnog krvarenja općenito dobra. Kod subarahnoidalnog krvarenja treba biti oprezan, no neka djeca su dobro. Većina djece s malim intraventrikularnim krvarenjima preživi akutno krvarenje, i kasnije su dobro. U djece s velikim intraventrikularnim krvarenjem je prognoza loša, osobito ako se krvarenje širi u parenhim. Mnoga djeca će ostati neurološki oštećena.
Liječenje
Liječenje je pretežito potporno, osim ukoliko krvarenju nije doprinjeo krvni poremećaj. Ako već nisu dobila, sva djeca trebaju dobiti vitamin K. Ako postoji nedoststak, treba primijeniti trombocite ili čimbenike zgrušavanja. Subduralne hematome treba liječiti neurokirurg; može biti potrebno odstranjenje hematoma.