Prirođena toksoplazmoza

(Vidi i Toksoplazmoza na str. 1584)

Prirođena toksoplazmoza je posljedica transplacentarne zaraze s Toxoplasmom gondii. Ako postoje, znakovi su nedonošenost, intrauterini zastoj u rastu, žutica, hepatosplenomegalija, miokarditis, pneumonitis, osip, korioretinitis, hidrocefalus, intrakranijalne kalcifikacije, mikrocefalija i konvulzije. Dijagnoza se postavlja serološkom pretragom. Liječi se pirimetaminom, sulfadiazinom i leukovorinom.

Toxoplasma gondii, diljem svijeta rasprostranjeni parazit, uzrokuje prirođenu infekciju u oko 1/10.000 do 80/10.000 poroda.

Etiologija

Uz rijetke iznimke, prirođena toksoplazmoza nastaje uslijed primarne infekcije majke tijekom trudnoće. Infekcija T. gondii nastaje ponajprije uzimanjem nedovoljno kuhanog mesa koje sadrži ciste, ili unošenjem na usta oocista porijekla mačjeg izmeta. Stopa prijenosa na fetus je veća u žena koje su se zarazile kasnije tijekom trudnoće. Međutim, one zaražene ranije u trudnoći općenito imaju težu bolest. Sveukupno, 30 do 40% žena zaraženih tijekom trudnoće će imati dijete s prirođenom infekcijom.

Simptomi i znakovi

Trudnice zaražene s T. gondii obično nemaju kliničkih znakova bolesti. Slično tome, zaražena novorođenčad obično na porodu ne pokazuje simptoma, no znakovi mogu uključivati nedonošenost, intrauterini zastoj u rastu, žuticu, hepatosplenomegaliju, miokarditis, pneumonitis i različite oblike osipa. Neurološki znakovi koji su često upadljivi uključuju korioretinitis, hidrocefalus, intrakranijalne kalcifikacije, mikrocefaliju i konvulzije.

Dijagnoza

Prilikom postavljanja dijagnoze majčine i prirođene infekcije važna je serologija; postoje brojni testovi od kojih se neki izvode samo u referentnim laboratorijima. Najpouzdaniji su Sabin–Feldmanov test bojom, test indirektnih fluorescentnih protutijela (IFA) i direktni aglutinacijski test. Na akutnu infekciju majke ukazuje serokonverzija ili ≥4–struki porast titra IgG–a između akutnog i rekonvalescentnog razdoblja. Međutim, majčina IgG protutijela se u djeteta mogu otkriti kroz cijelu prvu godinu života. Bolje metode su možda PCR analiza fetalne krvi i plodove vode. Pretrage za izolaciju uzročnika uključuju inokulaciju u miševe i kulturu tkiva.

Kod sumnje na prirođenu toksoplazmozu treba učiniti serološke pretrage, MR ili CT mozga, pretragu likvora i pažljivi pregled očiju kod oftalmologa. Poremećaji likvora uključuju ksantokromiju, pleocitozu i povišenu koncentraciju bjelančevina. Posteljica se pregledava na karakteristične znakove infekcije s T. gondii. Nespecifični laboratorijski nalazi su trombocitopenija, limfocitoza, monocitoza, eozinofilija i povišene transaminaze.

Prognoza i liječenje

U nekih je tijek buran, s ranim smrtnim ishodom, dok drugi imaju dugoročne neurološke posljedice. Ponekad se neurološki znakovi (npr. korioretinitis, umna zaostalost, gluhoća, konvulzije) u djece koja su na porodu izgledala normalno, razviju godinama kasnije. Stoga bi djecu s prirođenom toksoplazmozom trebalo pažljivo nadzirati i nakon novorođenačkog razdoblja.

Ograničeni podaci ukazuju kako liječenje zaraženih trudnica može povoljno djelovati na plod. Za sprječavanje prijenosa s majke na fetus korišten je spiramicin (u SAD–u odobren od FDA). U kasnijem stadiju gestacije za liječenje zaraženog fetusa primjenjivani su pirimetamin i sulfonamidi.

Liječenje novorođenčadi sa simptomima i one bez njih može popraviti ishod. Zbog toga se preporučuje pirimetamin (početna doza od 2 mg/kg PO 1×/dan tijekom 2 dana, nakon toga 1 mg/kg PO 1×/dan, najviše 25 mg), sulfadiazina (42,5 do 50 mg/kg PO 2×/dan, najviše 4 g) i leukovorina (10 mg PO 3×/tj.). Nakon početnih 6 mj. liječenja, sa sulfadiazinom i leukovorinom se nastavlja kao prije, ali se pirimetamin primjenjuje rjeđe (samo u ponedjeljak, srijedu i petak). Svako liječenje treba nadzirati stručnjak. Primjena kortikosteroida je dvojbena pa potrebu za njima treba odrediti od slučaja do slučaja.

Prevencija

Trudnice bi trebale izbjegavati dodir s mačjim nužnicima i drugim područjima zagađenim mačjim izmetom. Meso prije uzimanja treba dobro termički obraditi a ruke treba oprati nakon dodirivanja sirovog mesa i neopranog voća i povrća. Žene koje su u opasnosti od primarne infekcije treba tijekom trudnoće probrati. Onima koje su zaražene tijekom 1. ili 2. tromjesečja treba dati savjet glede mogućih načina liječenja.