Prirođena i perinatalna infekcija citomegalovirusom

(Vidi i Infekcija citomegalovirusom na str. 1605)

Infekcija citomegalovirusom se može dobiti prenatalno ili perinatalno. Ako postoje, znakovi pri rođenju su intrauterini zastoj u rastu, nedonošenost, mikrocefalija, žutica, petehije, hepatosplenomegalija, periventrikularne kalcifikacije, korioretinitis i pneumonitis. Kasnije u djetinjstvu, znakovi su pneumonija, hepatosplenomegalija, hepatitis, trombocitopenija i atipična limfocitoza. Dijagnoza se postavlja izolacijom virusa ili serološki. Liječenje je potporno. Parenteralna primjena aciklovira može spriječiti pogoršanje sluha, no ostaje dvojbena.

Citomegalovirus (CMV) se u novorođenčadi često izolira. Premda mnoga djeca koja ga izlučuju nemaju simptoma, druga imaju po život opasnu bolest i razorne dugoročne posljedice.

Nije poznato kad žena s primarnim CMV može bez opasnosti zanijeti. Budući da je opasnost za fetus teško procijeniti, ženama koje razviju primarni CMV u trudnoći treba savjetovanje, no neki stručnjaci preporučuju i u zdravih žena serološke pretrage na CMV prije ili tijekom trudnoće.

Etiologija

Priroðena CMV infekcija, do koje dolazi u 0,2 do 2,2% živorođene djece širom svijeta, može nastati transplacentarnom zarazom uslijed, ili primarne ili opetovane infekcije majke. Veća je vjerojatnost da će se klinički očita bolest novorođenčeta manifestirati prilikom primarne zaraze majke, osobito u prvoj polovici trudnoće. U nekim bogatijim društveno–ekonomskim skupinama u SAD–u 50% mladih

žena nema protutijela protiv CMV–a, što ih čini podložnima primarnoj infekciji.

Perinatalna CMV infekcija se dobiva izlaganjem cervikalnim sekretima, majčinom mlijeku ili krvnim derivatima. Smatra se kako majčina protutijela imaju zaštitnu ulogu te je većina terminske djece bez simptoma ili nije zaražena. Nasuprot tome, nedonoščad (koja nema protutijela protiv CMV–a) može dobiti tešku infekciju ili umrijeti, osobito ako dobije transfuziju krvi pozitivne na CMV. Trebalo bi pripaziti da se ovoj djeci daju samo transfuzije CMV negativne krvi ili njezinih sastavnica.

Simptomi i znakovi

Mnoge žene koje se zaraze s CMV–om tijekom trudnoće nemaju simptoma, no u nekih se razvije bolest slična mononukleozi.

Oko 10% djece s prirođenom CMV infekcijom prilikom rođenja nema simptoma. Ispoljavanja u djece s prirođenom infekcijom uključuju intrauterini zastoj u rastu, nedonošenost, mikrocefaliju, žuticu, petehije, hepatosplenomegaliju, periventrikularne kalcifikacije, korioretinitis i pneumonitis. Djeca koja dobiju CMV virus nakon rođenja mogu razviti pneumoniju, hepatosplenomegaliju, hepatitis, trombocitopeniju i atipičnu limfocitozu, osobito ako su nedonošena.

Dijagnoza

Simptomatska prirođena CMV infekcija se mora razlučiti od drugih prirođenih infekcija, uključujući toksoplazmozu, rubeolu i sifilis.

U novorođenčadi je uzgoj virusa u kulturi prvotno dijagnostičko oruđe; u majke se dijagnoza također može postaviti serološkom pretragom (vidi str. 1606). Uzorci iz kulture se moraju pohraniti u hladnjaku do inokulacije u fibroblaste. Prirođena CMV se dijagnosticira ako se virus izolira iz mokraće ili drugih tjelesnih tekućina uzetih unutar prva 2 tj. života. Nakon 2 tj., pozitivne kulture mogu ukazivati na perinatalnu ili prirođenu infekciju. Djeca mogu izlučivati CMV tijekom nekoliko godina nakon bilo kojeg oblika infekcije.

Od pomoći može biti KKS i DKS te testovi funkcije jetre. Također bi trebalo učiniti ultrazvučnu pretragu glave ili CT i oftalmološki pregled.

Prognoza i liječenje

U novorođenčadi sa simptomima smrtnost iznosi i do 30%, a 70 do 90% onih koji prežive ima neki neurološki poremećaj, uključujući gubitak sluha, umnu zaostalost i poremećaje vida. Također i 10% asimptomatske novorođenčadi razvije neurološke posljedice. Budući da je gubitak sluha zabrinjavajući, potreban je pomni nadzor nakon novorođenačkog razdoblja.

Specifično liječenje ne postoji. Ganciklovir smanjuje izlučivanje virusa u novorođenčadi s prirođenom CMV, te sprječava gubitak sluha sa 6 mj. Kad se liječenje prekine, virus se ponovno izlučuje; zbog toga njegova uloga u liječenju ostaje dvojbena.

Prevencija

Neimunizirane trudnice bi trebale pokušati ograničiti svoju izloženost virusu. Primjerice, budući da je CMV infekcija česta u vrtićke djece, trudnice bi uvijek trebale pažljivo prati ruke nakon izlaganja dječjoj mokraći i dišnim sekretima. S transfuzijom povezana perinatalna CMV bolest se može izbjeći primjenom CMV seronegativnih davalaca ili krvnih derivata koji su obrađeni tako da prestanu biti zarazni, u nedonošene djece. Razvoj cjepiva protiv CMV se istražuje.