Novorođenačka infekcija virusom hepatitisa b
(Vidi i Pogl. 27 na str. 219)
Novorođenačka infekcija virusom B hepatitisa se obično dobiva tijekom poroda. Obično je bez simptoma, ali može izazvati kroničnu supkliničku bolest. Simptomatska infekcija izaziva žuticu, letargiju, nenapredovanje, napetost trbuha i stolicu boje ilovače. Dijagnoza se postavlja serološkim pretragama. Teška bolest može izazvati akutno zatajenje jetre kod kojeg je potrebno presađivanje jetre. Blaža bolest se liječi potporno.
Od poznatih oblika primarnog virusnog hepatitisa, samo je hepatitis B virus (HBV) važan uzročnik novorođenačkog hepatitisa. Druge virusne infekcije (npr. citomegalovirus, herpes simpleks virus) mogu uzrokovati upalu jetre uz druge znakove infekcije.
Etiologija
Infekcija HBV–om se zbiva tijekom poroda zaražene majke. Majčin akutni hepatitis B do kojeg dolazi 2 do 3 mj. prije poroda nosi opasnost od prijenosa od 70%, ali uz bolest do koje dolazi tijekom 1. ili 2. tromjesečja opasnost iznosi samo oko 5%. Opasnost od prijenosa e antigena je također velika kod asimptomatskih nosilaca površinskog (surface) antigena hepatitisa B (HBsAg) (vidi str. 222). Vjerojatnost prijenosa je manja kod nosilaca bez e antigena ili s anti–HBe. Prijenos s majke na dijete nastaje ponajprije uslijed mikrotransfuzija tijekom poroda ili dodira sa zaraznim sekretima u porođajnom kanalu. Transplacentarni prijenos je rijedak. Postpartalni prijenos se događa rijetko, izlaganjem zaraznoj majčinoj krvi, slini, stolici, mokraći ili mlijeku. Novorođenačka HBV infekcija može biti važan rezervoar u nekim društvima.
Simptomi, znakovi i dijagnoza
Većina novorođenčadi s HBV infekcijom je bez simptoma, no razvija kronični supklinički hepatitis obilježen trajnom HBsAg antigenemijom i različito povišenom aktivnošću transaminaza. Mnoga djeca majki s akutnim hepatitisom B dobivenim tijekom trudnoće su niske porode težine, bez obzira na to jesu li zaražena.
Zaražena novorođenčad rijetko razvija akutni hepatitis B, koji je obično blag i prolazi spontano. Pojavljuje se žutica, letargija nenapredovanje, napetost trbuha i stolica boje ilovače. Ponekad dolazi do teške infekcije s hepatomegalijom, ascitesom i hiperbilirubinemijom (ponajprije konjugirani bilirubin). Bolest je rijetko galopirajuća i smrtonosna. Galopirajuća bolest se češće razvija u novorođenčadi čije su majke kronični nosioci HBV.
Dijagnoza se postavlja serološkim pretragama o čemu se raspravlja u Pogl. 27 (vidi str. 224).
Prognoza i liječenje
Dugoročna prognoza nije poznata, premda se čini kako nosilaštvo HBsAg rano tijekom života povećava opasnost od kasnije bolesti jetre (npr. kroničnog hepatitisa, ciroze, hepatocelularnog karcinoma).
Potrebna je simptomatska njega i odgovarajuća prehrana. Ne pomažu ni kortikosteroidi niti hepatitis B imunoglobulin (HBIG). Nema liječenja za prevenciju razvoja kroničnog subkliničkog hepatitisa, a zbog opasnosti od razvoja značajne bolesti jetre, povremeno treba nadzirati njezinu funkciju.
Prevencija
Trudnice bi se trebale testirati na HBsAg tijekom rane prenatalne kontrole. Ako to nije učinjeno, trebale bi se testirati prilikom prijema za porod.
Novorođenčad čije su majke HBsAg–pozitivne trebaju dobiti 1 dozu HBIG od 0,5 ml IM unutar 12 h nakon poroda. Rekombinantno cjepivo protiv hepatitis B virusa treba primijeniti IM u nizu od 3 doze (UPOZORENJE: Doze se razlikuju ovisno o proizvođaču). Prva doza se primjenjuje istodobno s HBIG, ali na različitom mjestu. Druga i treća doza se daju 1 do 2, odnosno 6 mj. nakon prve. Preporučuje se testiranje na HBsAg i anti–HBs sa 9 do 15 mj. života.
U slučajevima kad je infekcija hepatitisom B izrazito endemska ili je probir majki na HBsAg nepraktičan, svu novorođenčad bi trebalo cijepiti.
Ne preporučuje se odvajanje novorođenčeta od njegove HBsAg–pozitivne majke, a čini se kako dojenje ne povećava opasnost od postpartalnog prijenosa HBV–a, osobito ako je primijenjen HBIG i cjepivo protiv hepatitisa B. Međutim, ako majka ima raspucale bradavice, apscese ili druge patološke promjene dojke, dojenjem se potencijalno može prenijeti HBV.