Neurofibromatoza
Neurofibromatoza je autosomno dominantna bolest kod koje se stvaraju tumori uzduž živaca, što ponekad dovodi do značajne deformacije mekog tkiva ili kosti. Dijagnoza se postavlja klinički. Nema specifičnog liječenja, no tumori se mogu ukloniti kirurškim zahvatom.
Neurofibromatoza ima 2 oblika. Tip 1 (von Recklinghausenova bolest) je najčešći, a uzrokuje neurološke, kožne i ponekad ortopedske manifestacije. Tip 2 čini 10% slučajeva, a očituje se ponajprije prirođenim obostranim neuromima slušnog živca.
Neurofibromi su dobroćudni tumori koji su građeni od Schwannovih stanica i fibroblasta. Periferni neurofibromi se razvijaju na bilo kojem mjestu uzduž tijeka perifernih živaca. Većina se pojavljuje tijekom adolescencije. Postoje 4 oblika. Kožni neurofibromi su mekani i mesnati; potkožni neurofibromi su čvrsti i čvorasti. Nodularni pleksiformni neurofibromi mogu zahvatiti korjenove spinalnih živaca, tipično rastući kroz intervertebralnu pukotinu te stvarajući intraspinalne i ekstraspinalne mase (tumor poput bubnjarske palice). Intraspinalni dio može pritisnuti na kralježničnu moždinu. Difuzni pleksiformni neurofibromi mogu dovesti do nakaznosti i ispada distalno od neuroma. Pleksiformni neurofibromi mogu podleći zloćudnoj pretvorbi. Postoje 2 oblika centralnih neurofibroma (moždanih živaca): optički gliomi, koji mogu uzrokovati progresivnu sljepoću i akustički neuromi (vestibularni švanomi), koji mogu izazvati omaglicu, ataksiju, gluhoću i tinitus. Optički gliomi se pojavljuju u neurofibromatozi tipa 1, a akustički neuromi u neurofibromatozi tipa 2.
TABLICA 283–1
DIJAGNOSTICIRANJE NEUROFIBROMATOZE
TIP | MJERILA |
1 | Moraju postojati dva ili više mjerila od navedenih: ≥6 mrlja boje bijele kave koje su na najširem mjestu promjera >5 mm, a u bolesnika nakon puberteta >15 mm ≥2 neurofibroma bilo kojeg tipa ili 1 pleksiformni neurofibrom Stvaranje mrlja u pazuhu ili preponama Optički gliom ≥2 Lischova čvorića (hamartomi šarenica) Jasna promjena na kostima (npr. sfenoidalna displazija ili stanjenje korteksa duge kosti), sa ili bez pseudoartroze Roditelj, brat (ili sestra) ili dijete s dijagnosticiranom neurofibromatozom tipa 1 |
2 | Mora postojati jedno od navedenog: Obostrane tvorbe 8. živca na CT–u ili MR–u Roditelj, brat (ili sestra) ili dijete s neurofibromatozom tipa 2 i, ili jednostranom tvorbom 8. živca ili bilo čim od sljedećeg: neurofibrom, meningiom, gliom, švanom ili juvenilno stražnje subkapsularno zamućenje leće |
Prilagođeno iz Martuza RL, Eldredge R: Neurofibromatosis 2 (bilateral acoustic neurofibromatosis). Reprinted by permission of The New England Journal of Medicine 318:684–688, 1988.
Simptomi i znakovi
Tip 1: Kod tipa 1, većina bolesnika nema simptoma, a otkrivaju se prilikom rutinskog pregleda, pregleda zbog kozmetičkih nedostataka ili prilikom obrade zbog pozitivne obiteljske anamneze. Neki imaju neurološke simptome ili abnormalnosti kostiju. U >90%, prilikom rođenja su očite karakteristične promjene na koži, ili se one razvijaju u dojenačkoj dobi. Promjene su mrlje svijetlo smeđe boje (boje bijele kave), nalik na sunčane pjege, a nalaze se najčešće na trupu, zdjelici i lakatnim i koljenskim jamama. Tijekom kasnog djetinjstva se pojavljuju kožni tumori različite veličine i oblika, kojih može biti nekoliko do nekoliko tisuća. Rijetko se razvijaju pleksiformni neuromi (potkožni čvorovi ili amorfna zadebljanja podležeće kosti ili Schwannovih stanica), stvarajući nejednoliko zadebljane, iskrivljene oblike s grotesknim deformacijama.
Neurološki simptomi su različiti, no povezani su sa smještajem i brojem neurofibroma. Anomalije kostiju su fibrozna displazija, subperiostalne ciste kostiju, nazubljenje kralježnice, stanjenje korteksa duge kosti, pseudoartroza ili nedostatak velikog krila sfenoidne kosti (stražnja stijenka orbite) s posljedičnim pulsirajućim egzoftalmusom. U nekih se bolesnika pojavljuju optički gliom i Lischovi čvorići (hamartomi šarenice). Neka djeca imaju poteškoće u učenju i nešto veću glavu.
Tip 2: Kod tipa 2, razvijaju se obostrani akustički neuromi te se simptomi pojavljuju u djetinjstvu ili ranoj odrasloj dobi. Oni uzrokuju gubitak sluha i nestabilnost, te ponekad, glavobolje ili slabost lica. Obostrano mogu postojati tvorbe na 8. moždanom živcu (n. vestibulocochlearis). Članovi obitelji mogu imati gliome, meningeome ili švanome.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza se postavlja klinički (vidi TBL. 283–1). CT ili MR, kod tipa 2, može otkriti tvorbu u području 8. moždanog živca; kod tipa 1 MR može otkriti žarišne promjene gustoće. Trenutno ne postoje genske pretrage. Ne postoji opći način liječenja. Neurofibromi koji stvaraju teške simptome možde će se morati kirurški odstraniti ili zračiti, premda operacija može oštetiti funkciju zahvaćenog živca. Preporučuje se genetičko savjetovanje. Ako ijedan roditelj ima neurofibromatozu, mogućnost za nju u potomstva iznosi 50%; ako je nema nijedan roditelj opasnost u slijedećeg potomstva nije jasna jer su nove mutacije česte.