Febrilne konvulzije

Febrilne konvulzije se događaju u djece <6 god. s tjelesnom temperaturom >38 °C a bez prethodnih afebrilnih konvulzija i bez drugog uzroka. Dijagnoza se postavlja klinički, nakon isključivanja drugih uzroka. Liječenje konvulzija koje traju <15 min je potporno. Konvulzije koje traju ≥15 min se liječe IV lorazepamom te, ako traju, IV fosfenitoinom. Kronična farmakoterapija obično nije indiciran.

Febrilne konvulzije se pojavljuju u oko 2 do 5% djece <6 god.; većina se zbiva u dobi od 6 do 18 mj. Jednostavne febrilne konvulzije traju <15 min i nemaju žarišnih znakova, te ako se pojave u nizu, ukupno traju <30 min. Složene febrilne konvulzije traju >15 min, imaju žarišne znakove ili postiktalnu parezu ili se pojavljuju u nizu i traju >30 min. Većina (>90%) febrilnih konvulzija su jednostavne.

Febrilne konvulzije se pojavljuju u sklopu bakterijskih ili virusnih infekcija. Također se ponekad pojavljuju nakon određenih cijepljenja, poput onog protiv difterije, tetanusa i hripavca ili ospica, mumpsa i rubeole. Genski i obiteljski faktori mogu povećati sklonost febrilnim konvulzijama. U jednojajčanih blizanaca stopa podudarnosti je puno veća nego u dvojajčanih.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Febrilne su konvulzije česte tijekom početnog, brzog porasta temperature tijela, a većina od njih se pojavljuje unutar 24 h od početka vrućice. Tipične febrilne konvulzije su generalizirane, većinom kloničke, no neke se mogu očitovati u vidu razdoblja atoničnog ili toničnog položaja tijela.

Konvulzije se proglašavaju febrilnima nakon isključivanja drugih uzroka. Vrućica također može potaknuti konvulzije u djeteta s prethodnim afebrilnim konvulzijama; takva zbivanja se ne nazivaju “febrilnim konvulzijama” jer je dijete već pokazalo sklonost konvulzijama. Ako su djeca u dobi <6 mj., ako imaju znakove meningizma ili depresije SŽS–a, ili imaju konvulzije nekoliko dana nakon bolesti praćene vrućicom, treba pregledati likvor kako bi se isključio meningitis i encefalitis. Ponekad treba učiniti laboratorijske pretrage na metaboličke poremećaje ili bolesti. Ako postoje anamnestički podaci o nedavnom povraćanju, proljevu ili poremećenom unosu tekućine; ako postoje znakovi dehidracije ili edema; ili ako je zabilježen napad složene konvulzije, potrebna je laboratorijska obrada (glukoza, Na, Ca, Mg i P u plazmi te testovi jetrene i bubrežne funkcije). Ako se pregledom otkriju žarišne značajke ili ako postoje znakovi povišenja intrakranijalnog tlaka treba učiniti CT ili MR glave. EEG u pravilu ne otkriva specifične abnormalnosti niti pomaže u predviđanju opetovanih napada; ne preporučuje se učiniti ga nakon prvotne jednostavne konvulzije u djece s normalnim neurološkim statusom. EEG dolazi u obzir nakon složene ili ponavljane febrilne konvulzije.

Liječenje i prognoza

Sveukupna stopa recidiva iznosi oko 35%. Opasnost od recidiva je veća u djece koja u doba prvotnog napada imaju <1 god. života ili koja imaju u prvom koljenu rođaka koji također ima febrilne konvulzije. Opasnost od pojave afebrilne konvulzije nakon napada febrilne konvulzije iznosi oko 2 do 5%.

Ako konvulzije traju <15 min., liječenje je potporno. Za okončanje konvulzija koje traju >15 min. potrebna je primjena lijekova, uz pažljivi nadzor cirkulacije i disanja. Ako do odgovora ne dođe odmah a konvulzije i dalje traju, može biti potrebna intubacija.

Obično se IV primjenjuje benzodiazepin kratkog djelovanja (npr. lorazepam 0,05 do 0,1 mg/kg s ponavljanjem svakih 5 min do najviše 3 doze). Fosfenitoin u dozi od 15 do 20 mg FE (fenitoinskih ekvivalenata)/kg se može primjenjivati tijekom 15 min, ako konvulzije ne prestaju. Ako se lorazepam ne može primijeniti IV, diazepam u obliku rektalnog gela u dozi od 0,5 mg/kg se može primijeniti jednom, te ponoviti nakon 20 min.

Kronična farmakoterapija radi sprječavanja opetovanih febrilnih konvulzija ili razvoja afebrilnih konvulzija obično nije indiciran, osim ukoliko se nisu zbili višestruki ili ponavljani napadi.