Poremećaji razgradnje purina

Manjak mioadenilat deaminaze (ili manjak mišićne adenozin monofosfat deaminaze): Ovaj enzim pretvara AMP u inozin i amonijak. Manjak može biti bez simptoma ili može izazvati mijalgije ili grčeve prilikom fizičkog napora; čini se da je izražajnost različita jer je, usprkos velikoj učestalosti mutiranog alela (10 do 14%), učestalost mišićnog fenotipa u bolesnika homozigota za mutirani alel prilično mala. Kad bolesnici koji imaju simptome vježbaju, u njih se ne nakuplja amonijak niti inozin monofosfat kao kod zdravih osoba; na taj se način bolest i otkriva. Liječi se podešavanjem tjelesne aktivnosti prema potrebama.

Manjak adenozin deaminaze: Adenozin deaminaza pretvara adenozin i deoksiadenozin u inozin i deoksiinozin, koji se dalje cijepaju i izlučuju. Manjak enzima (zbog jedne od >60 mutacija) dovodi do nakupljanja adenozina, koji se pretvara u svoje ribonukleotidne i deoksiribonukleotidne (dATP) oblike pomoću staničnih kinaza. Povećanje dATP–a dovodi do inhibicije ribonukleotid reduktaze i premalog stvaranja drugih deoksiribonukleotida. Zbog toga je ugrožena replikacija DNK. Imunološke stanice su osobito osjetljive na ovaj nedostatak; manjak adenozin deaminaze uzrokuje jedan oblik teške kombinirane imunodeficijencije (vidi str. 1345). Dijagnoza se postavlja na osnovi niske aktivnosti enzima u eritrocitima i leukocitima. Liječi se presađivanjem koštane srži ili matičnih stanica te nadomještanjem enzima. Također se proučava gensko liječenje somatskim stanicama.

Manjak purin nukleotid fosforilaze: Ovaj rijetki, autosomno recesivni manjak je obilježen imunodeficijencijom s teškom disfunkcijom T–stanica i često, neurološkim simptomima. Očituje se limfopenijom, deficijencijom timusa, opetovanim infekcijama i hipouricemijom. Mnogi bolesnici pokazuju kašnjenje u razvoju, ataksiju ili spasticitet. Dijagnoza se postavlja na osnovi niske aktivnosti enzima u eritrocitima. Liječi se presađivanjem koštane srži ili matičnih stanica.

Manjak ksantin oksidaze: Ovaj enzim katalizira stvaranje mokraćne kiseline iz ksantina i hipoksantina. Manjak uzrokuje nakupljanje ksantina, koji se može taložiti u mokraći, uzrokujući simptomatske kamence s hematurijom, kolikama i infekcijama. Dijagnoza se postavlja na osnovi niske razine mokraćne kiseline u plazmi te visoke razine hipoksantina i ksantina u plazmi i mokraći. Za određivanje enzima je potrebno učiniti biopsiju jetre ili sluznice crijeva, te je rijetko indicirano. Liječi se obilnim unosom tekućine kako bi se umanjila mogućnost stvaranja kamenaca, te u nekih bolesnika, alopurinolom.