Poremećaji obnove purina
Lesch–Nyhanov sindrom:
Ovo je rijetka, X vezana recesivna bolest uzrokovana manjkom hipoksantin–guanin fosforibozil transferaze (HPRT); stupanj manjka (a stoga i manifestacije) se razlikuje ovisno o specifičnoj mutaciji. Manjak HPRT dovodi do neuspjeha u obnovi hipoksantina i guanina.
Umjesto toga ovi se purini razgrađuju do mokraćne kiseline. Osim toga, smanjenje inozitol monofosfata i guanozil monofosfata dovodi do povećanja pretvorbe 5–fosforibozil–1–pirofosfata (PRPP) u 5–fosforibozilamin, što još više povećava stvaranje mokraćne kiseline. Hiperuricemija stvara sklonost gihtu i njegovim komplikacijama. Bolesnici također imaju niz poremećaja spoznaje i ponašanja, čija je etiologija nejasna; čini se kako nisu povezani s mokraćnom kiselinom.
Bolest se obično očituje između 3. i 12. mj. života pojavom narančastih pjeskovitih precipitata (ksantina) u mokraći; napreduje do zahvaćanja SŽS–a sa mentalnim zaostajanjem, spastičnom cerebralnom paralizom, nevoljnim pokretima i samoozljeđivanjem (osobito grizenjem). Kasnije, kronična hiperuricemija uzrokuje simptome gihta (npr. urolitijazu, nefropatiju, artritis, tofe).
Na dijagnozu ukazuje kombinacija distonije, zaostalosti i samoozljeđivanja. Razine mokraćne kiseline u mokraći su obično povišene, no obično se za potvrdu izvodi enzimska HPRT pretraga.
Ne postoji liječenje disfunkcije SŽS–a; postupa se potporno. Zbog samoozljeđivanja može biti potrebno vezivanje, vađenje zuba te ponekad, medikamentno liječenje; korišten je niz pripravaka. Hiperuricemija se liječi prehranom s malo purina (npr. izbjegavanje mesa, graha, sardina) i alopurinolom, inhibitorom ksantin oksidaze (posljednjeg enizima na putu razgradnje purina). Alopurinol sprječava pretvorbu nakupljenog hipoksantina u mokraćnu kiselinu; budući da je hipoksantin vrlo topljiv, on se izlučuje.
Manjak adenin fosforiboziltransferaze: Ovo je rijetka autosomno recesivna bolest koja dovodi do nemogućnosti obnove adenina za stvaranje purina. Nakupljeni adenin se oksidira u 2,8–dihiroksiadenin, koji se taloži u mokraćnom sustavu, uzrokujući tegobe slične onima kod nefropatije mokraćne kiseline (npr. bubrežne kolike, česte infekcije te, ako se dijagnosticira kasno, zatajenje bubrega). Do nastupa može doći u bilo kojoj životnoj dobi.
Dijagnoza se postavlja dokazivanjem povišenih razina 2,8–dihiroksiadenina, 8–hiroksiadenina i adenina u mokraći i potvrđuje enzimskom pretragom; razina mokraćne kiseline u serumu je normalna.
Liječi se ograničenjem purina u prehrani, obilnim uzimanjem tekućine i izbjegavanjem alkalizacije mokraće. Alopurinol može spriječiti oksidaciju adenina; kod zadnjeg stadija bolesti bubrega može biti potrebno presađivanje.