Poremećaji metabolizma fruktoze

Manjak enzima koji metabolizira fruktozu može biti bez simptoma ili uzrokovati hipoglikemiju.

Fruktoza je monosaharid koji se u visokim koncentracijama nalazi u voću i medu, a sastavni je dio saharoze i sorbitola.

Manjak fruktoza 1–fosfat aldolaze (aldolaze B): Ovaj manjak uzrokuje kliničke sindrome nasljednog nepodnošenja fruktoze. Nasljeđuje se autosomno recesivno; incidencija se procjenjuje na 1/20.000 poroda. Djeca su zdrava dok ne pojedu fruktozu; potom se nakuplja fruktoza–1–fosfat, izazivajući hipoglikemiju, mučninu i povraćanje, bol u trbuhu, znojenje, tremor, smetenost, letargiju, konvulzije i komu. Dugotrajno uzimanje može uzrokovati cirozu, duševno propadanje i proksimalnu tubularnu acidozu s gubitkom fosfata i glukoze mokraćom.

Na dijagnozu ukazuju simptomi povezani s uzimanjem fruktoze a potvrđuje se enzimskom analizom tkiva biopsije jetre ili izazivanjem hipoglikemije infuzijom fruktoze u dozi od 200 mg/kg IV. Neposrednom analizom DNK se također može postaviti dijagnoza i otkriti heterozigotne nosioce mutiranog gena. Kratkoročno se hipoglikemija liječi glukozom, dugoročno liječenje je odstranjivanje fruktoze, saharoze i sorbitola iz hrane. Mnogi bolesnici razviju prirodnu odbojnost prema hrani koja sadrži fruktozu. Uz liječenje je prognoza izvrsna.

Manjak fruktokinaze: Ovaj manjak izaziva dobroćudno povišenje razina fruktoze u krvi i mokraći (benigna fruktozurija). Nasljeđuje se autosomno recesivno, incidencija iznosi oko 1/130.000 poroda. Poremećaj je asimptomatski i dijagnosticira se slučajno kad se u mokraći otkrije ne–glukozna reducirajuća tvar.

Manjak fruktoza–1,6–bifosfataze: Ovaj manjak ugrožava glukoneogenezu i izaziva hipoglikemiju natašte, ketozu i acidozu. U novorođenčadi ovaj manjak može biti smrtonosan. Nasljeđuje se autosomno recesivno; incidencija nije poznata. Napade može potaknuti bolest s vrućicom. Akutno se liječi oralnom ili IV primjenom glukoze. Podnošenje gladovanja se napokon, s dobi, poboljšava.