Bolesti nakupljanja glikogena
Bolesti nakupljanja glikogena (glikogenoze) uzrokuje manjak enzima koji sudjeluju u sintezi ili razgradnji glikogena; do manjka može doći u jetri ili mišićima a uzrokuju hipoglikemiju ili odlaganje pretjerane količine raznih oblika glikogena (ili međuproizvoda njegovog metabolizma) u tkivima.
Nasljeđivanje bolesti nakupljanja glikogena (glikogenoza) je autosomno recesivno, osim glikogenoze tipa VIII/IX kod koje je vezano za X kromosom. Procijenjena incidencija iznosi oko 1/25.000 poroda, što je možda podcijenjeno, jer blaži supklinički oblici mogu biti neotkriveni.
Životna dob pojave, klinička očitovanja i jačina bolesti se među tipovima razlikuju, no simptomi i znakovi su najčešće hipoglikemija i miopatija. Na dijagnozu se posumnja na osnovi anamneze, pregleda i otkrivanja glikogena i međuproizvoda njegovog metabolizma u tkivima, pomoću MR ili biopsije.
Dijagnoza se potvrđuje nalazom značajnog smanjenja enzimske aktivnosti u jetri (tip I, III i VIII/IX), mišiću (tip IIb, III, VII i VIII/IX), fibroblastima kože (tip IIa i IV) ili eritrocitima (tip VII) ili kad izostane porast laktata u venskoj krvi prilikom aktivnosti/ishemije podlaktice (tip V i VII). Prognoza i liječenje ovise o tipu, no liječenje u pravilu uključuje nadoknadu kukuruznog škroba u prehrani kako bi se osigurao trajni izvor glikogena u jetrenim oblicima glikogenoze, a izbjegavanje tjelovježbe kod mišićnih oblika.
Poremećaji glikolize (rijetki) mogu uzrokovati sindrome slične glikogenozi. Nedostatak fosfoglicerat kinaze, fosfoglicerat mutaze i laktat dehidrogenaze oponaša miopatiju kod glikogenoze tipa V i VII; nedostatak transportnog proteina glukoze 2 (Fanconi–Bickelov sindrom) oponaša hepatopatiju kod ostalih tipova glikogenoze (npr. I, III, IV, VI).