Duchenneova i beckerova distrofija
Duchenneova i Beckerova distrofija su X–vezane recesivne bolesti obilježene progresivnom slabošću proksimalnih mišića uslijed degeneracije mišićnih vlakana. Beckerova distrofija ima kasniji početak i stvara slabije izražene simptome. Na dijagnozu ukazuje klinička slika a potvrđuje se analizom bjelančevinskog produkta (distrofina) mutiranog gena. Liječenje je usmjereno na održavanje funkcije pomoću fizikalne terapije i primjene fizikalnih pomagala, a nekim se bolesnicima s izrazitim pogoršanjem funkcije daje prednizon.
Duchenneovu i Beckerovu distrofiju izaziva mutacija na lokusu Xp21. Kod Duchenneove distrofije ova mutacija dovodi do nedostatka distrofina, bjelančevine u staničnoj membrani mišićne stanice. Kod Beckerove distrofije, mutacija dovodi do stvaranja promijenjenog distrofina, ili do njegovog manjka. Duchenneova distrofija pogađa 1/3000, a Beckerova 1/ 30.000 živorođene muške djece.
Simptomi i znakovi
Duchenneova distrofija se u pravilu očituje između 2. i 3. godine života. Slabost zahvaća proksimalne mišiće, u početku tipično na donjim udovima. Djeca često pokazuju gegajući hod, hodanje na prstima i lordozu. Često padaju i imaju poteškoća prilikom trčanja, skakanja, penjanja po stubama i podizanja s poda. Napredovanje bolesti je ustaljeno te se razvijaju fleksijske kontrakture udova i skolioza. Razvija se čvrsta pseudohipertrofija (zamjena određenih skupina povećanih mišića, poglavito na potkoljenicama, masnim i vezivnim tkivom). Do 12. godine života, većina bolesnika je vezana za invalidska kolica a do 20. god. umire zbog respiratornih komplikacija. Zahvaćanje mišića srca je obično bez simptoma, premda 90% bolesnika ima abnormalnosti na EKG–u. Trećina bolesnika ima blago, neprogresivno intelektualno oštećenje koje pogađa sposobnost govora više nego ostale funkcije.
Beckerova distrofija u pravilu pokazuje simptome puno kasnije i blaže je izražena. Kretanje je obično održano barem do 15. godine a većina bolesnika je pokretna sve do odrasle dobi. Mnogi bolesnici preživljavaju do 30. i 40. godine.
Dijagnoza
Na dijagnozu se posumnja na osnovi karakterističnih kliničkih nalaza, životne dobi u kojoj se bolest pojavi i obiteljske anamneze koja ukazuje na X–vezano (spolno) recesivno nasljeđivanje. Promjene mišića se uočavaju na elektromiografiji (brzo regrutiranje kratkih potencijala motorone jedinice niske amplitude) i biopsiji mišića (nekroza i znakovita razlika u veličini mišićnih vlakana). Razine CK su i do 100 puta veće od normale.
Dijagnoza se potvrđuje imunohistokemijskom analizom distrofina. U bolesnika s Duchenneovom distrofijom distrofin se ne nalazi; u bolesnika s Beckerovom distrofijom distrofin je tipično abnormalan (niže molekularne težine) ili mu je koncentracija snižena. Dijagnoza se također može potvrditi analizom mutacije DNK na leukocitima periferne krvi, otkrivanjem poremećaja distrofinskog gena (delecije ili podvostručenja u oko 65% a točkaste mutacije u oko 25% bolesnika).
Otkrivanja nosilaca i prenatalna dijagnoza mogući su pomoću uobičajenih pretraga (analizom rodovnika, određivanjem CK, određivanjem spola fetusa) u kombinaciji s rekombinantnom analizom DNK i imunohistokemijskim bojanjem na distrofin u mišićnom tkivu.
Liječenje
Specifično liječenje ne postoji. Sve dok je to moguće, treba ohrabrivati održavanje umjerene tjelovježbe. Pasivno vježbanje može produljiti razdoblje pokretnosti. Ortoze za skočni zglob–stopalo pomažu u sprječavanju fleksije tijekom spavanja. Aparati za noge mogu privremeno pomoći pri očuvanju pokretljivosti ili mogućnosti uspravnog stajanja. Pretilost valja izbjegavati: kalorijske su potrebe vjerojatno manje od uobičajenih. Indicirano je genetičko savjetovanje (vidi str. 2143).
Svakodnevna primjena prednizona ne dovodi do dugotrajnog kliničkog poboljšanja, no moguće je da usporava tijek bolesti. O učinkovitosti dugoročne primjene ne postoji suglasnost. Gensko liječenje nije još dostupno. Ponekad je potreban korektivni kirurški zahvat. Dišna se insuficijencija može liječiti neinvazivnom dišnom potporom (npr. maskom za lice—vidi str. 547). Sve je više pristaša elektivne traheostomije, koja omogućuje bolesnicima preživljavanje do u dvadesete godine života.