Nepridržavanje

Nepridržavanje preporuka vezanih za lijek (vidi i str. 2541) se može dogoditi u svakoj životnoj dobi, zbog cijene lijeka, bolnosti ili neugodnih načina primjene ili potrebe za čestim i/ ili složenim načinima primjene. No, u djece nepridržavanju doprinose mnogi jedinstveni čimbenici. Djeca <6 god. mogu imati tegoba prilikom gutanja pilula i odbijati uzimati pripravke lijekova neugodna okusa. Starija djeca često odbijaju lijekove ili načine primjene (npr. inzulin, inhalacijsku primjenu) zbog kojih moraju napustiti nastavu ili druge aktivnosti ili zbog kojih se doimaju različitima od svojih vršnjaka. Adolescenti se mogu pobuniti ili dokazivati neovisnost od roditelja na način da ne uzimaju lijekove. Roditelji ili osobe koje se brinu za manju djecu možda se tek djelomice sjećaju razloga i naputaka za uzimanje lijeka, a boravak na radnom mjestu ih može spriječiti da djeci u određeno vrijeme daju propisane doze. Neki mogu poželjeti da im, umjesto lijeka daju narodne ili biljne lijekove. Neke osobe koje brinu o djeci imaju ograničene prihode i prisiljene su trošiti novac na ono čemu daju prednost, poput hrane; drugi imaju stavove i vjerovanja koji ih priječe da djetetu daju lijek.

Kako bi se nepridržavanje svelo na najmanju moguću mjeru, liječnik koji propisuje lijek može učiniti sljedeće:

• Utvrditi da li bolesnik ili osoba koja se brine za njega prihvaća dijagnozu, shvaća li njezinu težinu i vjeruje u učinkovitost liječenja

• Izgladiti nesporazume te uputiti bolesnika ili osobu koja se brine za njega na pouzdane izvore podataka

• Osim usmenih, dati pismene upute, na način da ih bolesnik ili osoba koja se brine za njega može razumjeti

• Telefonski što prije provjeriti ima li obitelj dodatnih pitanja, i odgovoriti na njih

• Utvrditi napredak i podsjetiti bolesnika ili osobu koja se brine za njega da dođe na kontrolne preglede

• Pregledati pakiranja lijekova prilikom kontrolnih pregleda, da utvrdi koliko je broj pilula u njima

• Poučiti bolesnika ili osobu koja se brine o njemu o vođenju dnevnika u koji se bilježe svakodnevni simptomi ili primjena lijeka.

Adolescente koji imaju posebno izražen osjećaj za potrebom nadzora nad svojom bolešću i liječenjem, treba ohrabrivati na što slobodniju komunikaciju te da u što većoj mjeri preuzmu odgovornost za vlastito liječenje. Režime valja pojednostavniti (npr. uskladiti više lijekova i smanjiti broj dnevnih doza, istodobno održavajući učinkovitost) i prilagoditi obavezama bolesnika i osoba koje se za njih brinu. Najvažnije činjenice o liječenju treba naglasiti (npr. važnost primjene čitave doze antibiotika). Ako su također potrebne promjene načina života (npr. dijetalna prehrana ili tjelovježba), treba ih uvesti postupno, tijekom nekoliko posjeta i zadati realne ciljeve (npr. da se smršavi 1 od 14 kg kroz 2– tjedno razdoblje između dva kontrolna pregleda). Uspjeh u postizanju cilja treba naglasiti pohvalom, i tek tada treba postaviti sljedeći cilj.

Za bolesnike koji trebaju skupo, dugotrajno liječenje, na adresi www.needymeds.com postoji popis farmaceutskih programa.