Načela primjene lijekova u djece

Farmakoterapija u djece se razlikuje od one u odraslih, najviše po tome što obično ovisi o tjelesnoj težini. Doze (i razmaci između njih) serazlikuju zbog o dobi ovisnim varijacijama apsorpcije, raspodjele, metabolizma i izlučivanja lijekova; u djece se ne može bez opasnosti primijeniti doza lijeka za odrasle, niti se može pretpostaviti da je dječja doza razmjerna onoj za odrasle osobe (npr. da je djetetu od 7 kg potrebna 1/10 doze potrebna odrasloj osobi od 70 kg). Većina lijekova nije na odgovarajući način istražena na djeci, premda zakonodavstvo (Best Pharmaceuticals for Children Act of 2001 and Pediatric Research Equity Act of 2003, u SAD–u, op. prev.) pruža zakonske i upravne ovlasti da se takva istraživanja provedu.

Neželjeni učinci i toksičnost: Djeca su općenito podložna istim neželjnim učincima kao i odrasli (vidi str. 2533), no uz određene lijekove opasnost je povećana zbog razlike u farmakokinetici ili zbog učinaka lijekova na rast i razvoj. Česti lijekovi uz koje postoji jedinstvena ili povećana opasnost od neželjnih učinaka u djece navedeni su u TBL. 270–1.

Manja djeca su u posebno velikoj opasnostiod slučajnog trovanja, kada otkriju vitamine ili lijekove osobe koja se za njih brine. Dojenčad je u opasnosti od toksičnosti lijekova koje rabe odrasli; kad se lijek apsorbira preko posteljice, toksičnost se može manifestirati prenatalno ili postnatalno preko majčinog mlijeka (brojne tvari—vidi str. 2227 i TBL. 266–4 na str. 2228) ili dodira (preko kože) s osobama koje se brinu za njih a koje su nedavno na kožu nanijele određene lijekove (npr. skopolamin protiv kinetoze, malation protiv ušiju, difenhidramin protiv bršljana).

Sl. 270–1. Promjene u omjeru sastavnica (gradivnih tvari) tijela za vrijeme rasta i starenja.

Preneseno i prilagođeno iz Puig M: Body composition and growth. In Nutrition in Pediatrics, 2. izd., izdavač WA Walker and JB Watkins. Hamilton, Ontario, BC Decker, 1996.