Prenatalna izloženost lijekovima i drugim tvarima
Alkohol i droge su toksični za posteljicu i fetus u razvoju te mogu uzrokovati prirođene sindrome i simptome apstinencije.
Dok izlaganje majke nekim štetnim tvarima ne uključuje nezakonite postupke majke, izlaganje drugima uključuje. U svakom slučaju, potrebno je procijeniti obiteljske prilike kako bi se utvrdilo hoće li dijete nakon otpusta iz bolnice imati odgovarajuću skrb. Uz potporu rodbine, prijatelja i patronažnih sestara, majka će se možda moći brinuti za svoje dijete. Ako to nije slučaj, možda je najbolje dijete udomiti ili na drugi način zbrinuti.
Alkohol: Izloženost alkoholu in utero može izazvati fetalni alkoholni sindrom (FAS), različiti sklop tjelesnih i kognitivnih abnormalnosti. Prilikom rođenja, djeca s FAS–om se mogu prepoznati po sitnom tijelu i tipičnom nizu osobina lica poput mikrocefalije, mikrooftalmije, kratkih očnih raspora, epikantalnih nabora, sitnog ili spljoštenog središta lica, spljoštenog, izduljenog filtruma, tanke gornje usnice i male brade. Mogu biti očite i abnormalne brazde na dlanovima, srčane grješke i kontrakture zglobova. Nakon rođenja postaju očita kognitivna oštećenja. Najozbiljnije je teška umna zaostalost, za koju se smatra da predstavlja teratogeni učinak alkohola, s obzirom na veliki broj zaostale djece u majki alkoholičarki; FAS je možda najčešći uzrok nenasljedne umne zaostalosti. Ne postoji posebna patognomonična tjelesna niti kognitivna osobina; blaži stupnjevi alkoholizma uzrokuju blaže manifestacije, a dijagnosticiranje blagih slučajeva može biti otežano zbog djelomičnog očitovanja. Kod alkoholičarki je često teško razlučiti učinke alkohola na fetus u razvoju od učinaka drugih tvari (npr. duhana, lijekova) i čimbenika (npr. pothranjenosti, nedostatka zdravstvene skrbi, nasilja).
Dijagnoza se postavlja u djece s karakterističnim nalazima, čije su majke kronične alkoholičarke koje su i u trudnoći pile.
Budući da se ne zna u kojem je vremenskom razdoblju u trudnoći alkohol najštetniji za ljudski plod, niti postoji li donja granica bezopasne količine alkohola, trudnicama treba savjetovati da izbjegavaju alkohol. Braću i sestre djeteta s FAS–om treba pažljivo pregledati na neupadljive znakove ovog poremećaja.
Barbiturati: Dugotrajna zloporaba barbiturata sa strane majke može izazvati novorođenačku apstinenciju s nemirom, razdražljivošću i smetenošću koji se često razvijaju tek 7 do 10 dana nakon poroda, nakon što je novorođenče otpušteno kući. Može biti potrebna sedacija fenobarbitalom u dozi od 0,75 do 1,5 mg/kg PO ili IM svakih 6 h, nakon čega se doza smanjuje kroz nekoliko dana ili tjedana, ovisno o trajanju simptoma.
Kokain: Kokain sprječava ponovno preuzimanje neurotransmitera noradrenalina i adrenalina; on prolazi kroz posteljicu i uzrokuje vazokonstrikciju i hipertenziju u fetusa. Zloporaba kokaina tijekom trudnoće je povezana s visokom stopom abrupcije posteljice i spontanih pobačaja, uzrokovanih možda smanjenim dotokom majčine krvi u žile posteljice; abrupcija može dovesti do intrauterine smrti fetusa ili do neurološkog oštećenja, ako dijete preživi. Novorođenčad ovisnica je niske porođajne težine, kraćeg tijela i manjeg opsega glave, a Apgar indeks je niži. Mogući su moždani infarkti a u rijetke anomalije povezane s prenatalnom zloporabom kokaina spadaju amputacije udova, malformacije mokraćno–spolnog sustava, uključujući sindrom trbuha poput suhe šljive (kongenitalni nedostatak abdominalnih mišića) i atreziju ili nekrozu crijeva. Sve je to posljedica prekida krvnog dotoka, vjerojatno zbog lokalne ishemije prouzročene jakom vazokonstrikcijom fetalnih arterija koju izaziva kokain. Osim toga je zamijećen blagi obrazac neurobihevioralnih učinaka, uključujući poremećaj pažnje, niži IQ te poremećene grube i fine motoričke aktivnosti.
Neka novorođenčad mogu pokazivati simptome apstinencije ako je majka uživala kokain neposredno prije poroda, ali su simptomi rjeđi i blaži nego kod uskraćivanja opijata a znakovi i liječenje su jednaki.
Opijati: Izlaganje opijatima in utero može prilikom poroda izazvati apstinencijsku krizu. Novorođenče žene ovisne o opijatima treba nadzirati na simptome apstinencije, koji se obično pojavljuju unutar 72 h od poroda. Karakteristični znakovi apstinencije su razdražljivost, nervoza, hipertonus, povraćanje, proljev, znojenje, konvulzije i hiperventilacija koja dovodi do respiratorne alkaloze. Prenatalno izlaganje benzodijazepinu može izazvati slične učinke.
Blagi simptomi apstinencije se nekoliko dana liječe maženjem i njegom za olakšavanje tjelesne uzbuđenosti te čestim obrocima radi ublažavanja nemira. Uz strpljenje, većina tegoba se povlači za ne dulje od tjedan dana. Teški simptomi se mogu nadzirati razrjeđivanjem tinkture opija (koja sadrži 10 mg morfina/ml) 25 puta s vodom te primjenom 2 kapi (0,1 ml)/kg PO svaka 4 h. Prema potrebi se doza može povećati za 0,1 ml/kg svaka 4 h. Fenobarbital u dozi od 0,75 do 1,5 mg/kg PO svakih 6 h također može obuzdati simptome apstinencije. Kroz nekoliko dana ili tjedana se doza postupno smanjuje, i, kako se simptomi povlače, primjena prekida.
Incidencija SIDS–a je veća u djece ovisnica o opijatima ali je još uvijek <10/1000 djece, tako da se u njih ne preporučuje primjena kardiorespiratornih monitora za kućnu uporabu.