Hiponatrijemija

Hiponatrijemija je koncentracija Na u serumu <135 mEq/L. Znakovita hiponatrijemija može izazvati konvulzije ili komu. Liječi se pažljivim nadomještanjem Na pomoću 0,9% fiziološke otopine, rijetko je potrebna 3% otopina.

Etiologija i patofiziologija

Najčešći uzrok hiponatrijemije je hipovolemična dehidracija uslijed povraćanja ili proljeva (ili oboje), kad se veliki gubici putem probavnog sustava nadomještaju tekućinama koje sadrže malo ili ništa Na.

Rjeđi uzrok hiponatrijemije je neodgovarajuće izlučivanje ADH i posljedično zadržavanje vode. Mogući uzroci neodgovarajućeg izlučivanja ADH uključuju tumore SŽS–a i infekciju. Pretjerano razrjeđivanje mliječnog pripravka u dojenčadi može dovesti do trovanja vodom. Napokon, hipervolemijska hiponatrijemija nastaje u okolnostima zadržavanja vode i viška Na kao prilikom zatajenja srca ili bubrega.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Simptomi i znakovi uključuju mučninu i povraćanje, apatiju, glavobolju, konvulzije i komu; ostali simptomi uključuju grčeve i slabost. Djeca s hiponatrijemijskom dehidracijom mogu izgledati jako bolesna jer hiponatrijemija uzrokuje nesrazmjerno smanjenje ekstracelularne tekućine. Simptomi i znakovi su povezani s trajanjem i stupnjem hiponatrijemije.

Na dijagnozu se posumnja na osnovi simptoma i znakova te mjerenjem koncentracije Na u serumu. Kod dehidracije se može opaziti porast ureje.

Liječenje

Liječi se 5% glukozom u 0,45% do 0,9% fiziološkoj otopini IV, u količini jednakoj izračunatom manjku, tijekom toliko dana koliko je potrebno da se korigira koncentracija Na, ali ne brže od 10 do 12 mEq/L/dan zbog izbjegavanja naglih pomaka tekućine u mozgu. Bolesnicima s hipovolemijskom hiponatrijemijom je potrebno povećanje količine plazme, pomoću otopine koja sadrži sol da bi se otklonio nedostatak Na (10 do 12 mEq/kg tjelesne težine ili čak 15 mEq/kg u mladih bolesnika s teškom hiponatrijemijom) i obuhvatile potrebe održavanja (3 mEq/kg/dan u 5% otopini glukoze). Bolesnicima sa simptomatskom hiponatrijemijom (npr. letargijom, smetenošću) je potrebno hitno liječenje s 3% fiziološkom otopinom kako bi se spriječilo konvulzije i komu. (O prevenciji vidi pod Hipernatrijemija na str. 2282).

U ovom poglavlju:
Hiperbilirubinemija Kernikterus Hiperkalcijemija Hipokalcijemija Hiperglikemija Hipoglikemija Hipernatrijemija Hiponatrijemija Prenatalna izloženost lijekovima i drugim tvarima