Hipokalcijemija
Hipokalcijemija je ukupna koncentracija Ca u serumu <8 mg/dl (<2 mmol/L) u djece rođene na termin ili <7 mg/dl (<1,75 mmol/L) u nedonoščadi. Također je definirana razinom ioniziranog Ca <3,0 do 4,4 mg/dl (<0,75 do 1,10 mmol/L), što ovisi o primijenjenoj metodi (vrsti elektrode). Očituje se hipotonijom, apnejom i tetanijom. Liječi se IV ili oralnom nadoknadom Ca.
Etiologija
Novorođenačka hipokalcijemija se može pojaviti rano (u prva 2 dana života) ili kasno (>3 dana); kasna hipokalcijemija je rijetka. Neka djeca s prirođenom hipoparatireozom (npr. uslijed DiGeorgeova sindroma s agenezom ili disgenezom doštitnih žlijezda [vidi str. 1343]) imaju i ranu i kasnu hipokalcijemiju.
Čimbenici rizika za ranu hipokalcijemiju su nedonošenost, mala veličina za gestacijsku dob, dijabetes majke i perinatalna asfiksija. Načini nastanka su različiti. U normalnim okolnostima, nakon prekida trajnog dotoka ioniziranog Ca preko posteljice u času rođenja, parathormon pomaže pri održavanju normalne razine Ca. Prolazna, relativna hipoparatireoza može uzrokovati hipokalcijemiju u nedonoščadi i nedostaščadi, čije doštitne žlijezde još ne funkcioniraju na odgovarajući način; te u djece majki s dijabetesom ili hipoparatireozom, jer je u ovih žena u trudnoći razina ioniziranog Ca viša od normale. Perinatalna asfiksija može također povećati serumski kalcitonin, koji inhibira otpuštanje Ca iz kosti i dovodi do hipokalcijemije. U druge novorođenčadi, normalni fosfaturični odgovor bubrega na parathormon izostaje; povišenje fosfata (PO4) dovodi do hipokalcijemije.
Uzrok kasne hipokalcijemije je obično prehrana djeteta kravljim mlijekom ili mliječnim pripravkom koji sadrži previše PO4; povišenje PO4 u serumu dovodi do hipokalcijemije.
Simptomi, znakovi i dijagnoza
Simptomi i znakovi se pojavljuju rijetko, osim ukoliko ukupni Ca ne iznosi <7 mg/dl (<1,75 mmol/L) ili ionizirani Ca <3,0 mg/dl. Znakovi su hipotonija, tahikardija, tahipneja, apneja, loše hranjenje, napetost, tetanija i konvulzije. Slični simptomi se mogu pojaviti kod hipoglikemije i apstinencije od opijata.
Dijagnoza se postavlja određivanjem ukupnog serumskog, ili ioniziranog Ca; ionizirani Ca je fiziološkije mjerilo jer ne uključuje razmišljanja o koncentraciji bjelančevina i pH. Produljenje korigiranog QT intervala (QTc) na EKG–u također ukazuje na hipokalcijemiju.
Liječenje
Hipokalcijemija koja se javlja rano obično se povlači za nekoliko dana, a djeci bez simptoma i razinom serumskog Ca >7 mg/ dl (>1,75 mmol/L) ili ioniziranog Ca >3,5 mg/dl je liječenje rijetko potrebno. Djecu rođenu na termin s razinom <7 mg/dl (<1,75 mmol/L) i nedonoščad s Ca <6 mg/ dl (<1,5 mmol/L) treba liječiti s 2 ml/kg 10% Ca glukonata (200 mg/kg) polaganom IV infuzijom tijekom 30 min. Prebrza infuzija može izazvati bradikardiju, tako da za vrijeme infuzije valja nadzirati rad srca. Mjesto IV infuzije također treba pažljivo nadzirati jer je infiltracija tkiva otopinom Ca nadražujuća pa može izazvati lokalno oštećenje tkiva ili nekrozu.
Nakon brze korekcije hipokalcijemije, Ca glukonat se može primjenjivati u kontinuiranoj IV infuziji. Početna doza Ca glukonata iznosi 400 mg/kg/dan a prema potrebi se može postupno povećavati do 800 mg/kg/dan, za sprječavanje recidiva. Kad se započne s prehranom na usta, mliječnom se pripravku može, ako treba, dodavati ista dnevna doza Ca glukonata, dodavanjem 10%–tne otopine Ca glukonata u dnevne obroke. Nadoknada je obično potrebna samo nekoliko dana.
Kasna hipokalcijemija se liječi dodavanjem kalcitriola ili još Ca mliječnom pripravku kako bi se postigao molarni omjer Ca:PO4 od 4:1, sve dok se ne postigne normalna razina Ca. Peroralni pripravci Ca sadrže puno šećera, što u nedonoščadi može izazvati proljev.