Hipernatrijemija

Hipernatrijemija je koncentracija Na u serumu >150 mEq/L, obično zbog dehidracije. Znakovi su letargija i konvulzije. Liječi se hidracijom pomoću 0,45% fiziološke otopine.

Etiologija i patofiziologija

Hipernatrijemija se razvija kad dolazi do gubitka vode ali ne i Na (hipernatrijemijska dehidracija), kad unos Na nadilazi gubitke (trovanje solju) ili zbog oboje.

Gubitak vode ali ne i Na je najčešće posljedica proljeva, povraćanja ili visoke temperature. Također može biti posljedica loše prehrane u prvim danima života (npr. kad se i majka i dijete navikavaju na dojenje) i može se razviti u djece vrlo niske porođajne težine rođene s 24 do 28 tj. U djece vrlo niske porođajne težine se nezamjetljivi gubitak vode (perspiratio insenzibilis) kroz nezreli, za vodu propusni rožnati sloj kože udružuje s nezrelom funkcijom bubrega i nemogućnošću stvaranja koncentrirane mokraće, što olakšava gubitak vode. Nezamjetljivi gubitak vode kroz kožu značajno povećavaju grijalice i žarulje kod fototerapije; izloženoj nedostaščadi može u prvih par dana trebati i do 250 ml/kg/dan vode IV, nakon čega se rožnati sloj razvija a nezamjetljivi se gubitak smanjuje.

Pretovarenje solju najčešće je posljedica pretjeranog dodavanja kuhinjske soli kućnim mliječnim pripravcima ili primjene hiperosmolarnih otopina. Svježa smrznuta plazma i humani albumin sadrže Na i mogu doprinijeti hipernatrijemiji kad se višekratno daju jako nedonošenoj djeci.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Simptomi i znakovi su letargija, nemir, hiperrefleksija, spastičnost i konvulzije. Glavne komplikacije su intrakranijalno krvarenje, tromboza venskih sinusa i akutna tubularna nekroza bubrega.

Na dijagnozu se posumnja na osnovi simptoma i znakova a potvrđuje se određivanjem koncentracije Na u serumu. Dodatni laboratorijski nalazi mogu uključivati porast ureje, umjereni porast glukoze u serumu i, ako je serumski K nizak, sniženu koncentraciju Ca u serumu.

Liječenje

Liječi se 5% glukozom u 0,3% do 0,45% fiziološkoj otopini IV, primijenjeno u količini izračunatog manjka tekućine (vidi str. 2291), tijekom 2 do 3 dana kako bi se izbjeglo nagli pad osmolalnosti seruma koji bi mogao izazvati nagli pomak vode u stanice i moždani edem. Cilj liječenja je smanjiti serumski Na za oko 10 mEq/dan. Neprekidno se treba nadzirati tjelesnu težinu, elektrolite u serumu te količinu i specifičnu težinu mokraće, kako bi se primjena tekućine mogla na odgovarajući način podesiti. Kad se jednom dokaže odgovarajuće izlučivanje mokraće, za potrebe održavanja ili nadopunu gubitka mokraćom, dodaje se K. Istodobno se treba primijeniti tekućina za održavanje.

Izrazita hipernatrijemija (Na >200 mEq/L) uzrokovana trovanjem solju treba se liječiti peritonealnom dijalizom, osobito ako trovanje uzrokuje nagli porast serumskog Na.

Prevencija

Prilikom prevencije pažnju valja obratiti na količinu i sastav neuobičajenih gubitaka tekućine i otopine kojima se održava homeostaza. Opasnost od dehidracije je najveća u novorođenčadi i male djece, koja nisu u stanju učinkovito iskazati žeđ i vlastitom voljom nadomjestiti tekućinu. Sastav obroka, kad je god u pitanju pripravljanje (npr. neki mliječni pripravci i koncentrirani pripravci za hranjenje sondom) zahtijeva posebnu pažnju, osobito kad je povećana mogućnost dehidracije, kao prilikom proljeva, malog unosa tekućine, povraćanja ili vrućice.

U ovom poglavlju:
Hiperbilirubinemija Kernikterus Hiperkalcijemija Hipokalcijemija Hiperglikemija Hipoglikemija Hipernatrijemija Hiponatrijemija Prenatalna izloženost lijekovima i drugim tvarima