Hiperglikemija

Hiperglikemija je koncentracija glukoze u krvi >8,3 mmol/L (>150 mg/dl).

Hiperglikemija je u novorođenčadi najčešće jatrogena, uzrokovana prebrzim IV infuzijama glukoze u prvih nekoliko dana života djeci vrlo niske porođajne težine (<1,5 kg). Drugi važan uzrok je fiziološki stres izazvan kirurškim zahvatom, hipoksijom, sindromom respiratornog distresa ili sepsom; osobitu opasnost predstavlja gljivična sepsa. U nedonoščadi hiperglikemiju može izazvati dijelom nedovoljna pretvorba proinzulina u inzulin i relativna otpornost na inzulin. Osim toga, prolazni novorođenački diabetes mellitus je rijedak uzrok, koji prolazi spontano, a obično se pojavljuje u nedostaščadi; primjena kortikosteroida može također dovesti do prolazne hiperglikemije. Hiperglikemija je rjeđa od hipoglikemije, ali je važna jer povećava pobol i smrtnost od osnovnih bolesti.

Simptomi i znakovi su oni osnovne bolesti; dijagnoza se postavlja određivanjem glukoze u serumu. Dodatni laboratorijski nalazi mogu uključivati glukozuriju i naglašenu hiperosmolarnost seruma.

Jatrogena hiperglikemija se rješava smanjenjem IV unosa koncentrirane glukoze (npr. od 10% na 5%) ili brzine infuzije; hiperglikemija koja traje uz mali unos glukoze infuzijom (npr. 4 mg/kg/min) može ukazivati na relativni nedostatak inzulina ili otpornost na inzulin. Drugi uzroci se liječe inzulinom brzog djelovanja. Jedan način je dodavanje inzulina IV infuziji 10%–tne glukoze, jednoličnom brzinom od 0,01 do 0,1 jedinice/kg/h, a potom titracija brzine sve dok se razina glukoze ne normalizira. Drugi način je dodavanje inzulina u odvojenu IV infuziju 10% glukoze koja se daje istodobno s trajnom IV infuzijom tako da se inzulin može podesiti bez mijenjanja sveukupne brzine infuzije. Odgovor na inzulin je nepredvidljiv pa je izrazito važno pratiti razinu glukoze u serumu i pažljivo titrirati brzinu infuzije inzulina.

Kod prolaznog novorođenačkog dijabetesa, razinu glukoze i hidraciju treba pažljivo održavati sve dok se hiperglikemija ne povuče spontano, obično za nekoliko tjedana.

Svaki gubitak tekućine i elektrolita uslijed osmotske diureze treba nadoknaditi.