Sindromi kromosomskih delecija

Sindromi kromosomskih delecija nastaju zbog gubitka dijelova kromosoma. Uzrokuju teške prirođene malformacije i izrazito zaostajanje u umnom i tjelesnom razvoju. Na sindrome kromosomskih delecija se rijetko posumnja prenatalno, ali se mogu otkriti slučajno, prilikom kariotipizacije učinjene iz drugih razloga. Postnatalno se na dijagnozu posumnja na osnovi kliničke slike a potvrđuje se kariotipizacijom i drugim genskim pretragama.

Delecija 5p (sindrom mijaukanja): Delecija kraja kratkog kraka kromosoma 5(5p) je obilježena visokim, mijaukavim plačem koji jako nalikuje na mijauk male mačke a koji se čuje u neposrednom novorođenačkom razdoblju, traje nekoliko tjedana te potom nestaje. Zahvaćena djeca su niske porodne težine, hipotonična te imaju mikrocefaliju, okruglo lice sa široko razmaknutim očima, prema dolje okrenutim očnim rasporcima (sa ili bez epikantalnih nabora), strabizmom i nosom širokog korijena. Uške su nisko položene, poremećenog izgleda i često imaju uske vanjske slušne hodnike i preaurikularne privjeske. Često se pojavljuju sindaktilija, hipertelorizam i srčane greške. Umni i tjelesni razvoj su znakovito zaostali. Mnoga pogođena djeca prežive do odrasle dobi ali pokazuju jaki invaliditet.

Delecija 4p (Wolf–Hirschhornov sindrom): Delecija kratkog kraka kromosoma 4 (4p) izaziva tešku umnu zaostalost. Manifestacije mogu uključivati širok ili povijen nos, promjene kože glave u središnjoj liniji, ptozu i kolobome, rascjep nepca, zakašnjeli razvoj kostiju te u dječaka, hipospadiju i kriptorhizam. Mnoga zahvaćena djeca umiru tijekom dojenačke dobi; relativno malo njih koji dožive do dvadesetih godina života pokazuju jaka tjelesna oštećenja i sklonost infekcijama i epilepsiji.

Sindromi susjednih gena: Oni uključuju mikroskopske i submikroskopske delecije susjednih gena na određenim dijelovima mnogih kromosoma; također dolazi i do malih podvostručenja. Učinci podvostručenja su, međutim, slabiji od učinaka delecija. Gotovo svi slučajevi su sporadični; međutim, blago zahvaćeni roditelji, kao kod nekih delecija 22q11.21 mogu prenijeti sindrom potomstvu. Otkriveni su brojni sindromi, s vrlo različitim manifestacijama (vidi TBL. 294–1). Delecije i podvostručenja se često mogu otkriti pomoću fluorescentnih proba i na druge načine. Ponekad se delecije i podvostručenja ne mogu citogenetički dokazati; no njihovo postojanje se može potvrditi pomoću DNK proba specifičnih za deletirano područje.

Telomerične delecije: One su male i submikroskopske a mogu se pojaviti na bilo kojem kraju kromosoma. Promjene fenotipa mogu biti minimalne. Telomerične delecije (delecije na krajevima kromosoma) bi mogle biti odgovorne za mnoge slučajeve nespecifične umne zaostalosti kod koje pogođena osoba ima blago dismorfne osobine.