Poremećaji spolnih kromosoma

Poremećaji spolnih kromosoma mogu uključivati aneuploidiju, parcijalne delecije ili podvostučenja spolnih kromosoma ili mozaicizme.

Poremećaji spolnih kromosoma su česti i izazivaju sindrome u koje spada niz prirođenih i razvojnih poremećaja. Na njih se rijetko posumnja prenatalno, ali se mogu otkriti slučajno tijekom kariotipizacije učinjene iz drugih razloga. Često ih je teško prepoznati prilikom poroda te mogu ostati neotkriveni sve do puberteta.

TABLICA 294–1

PRIMJERI SINDROMA SUSJEDNIH GENA

SINDROM

KROMOSOMSKA DELECIJA

OPIS

Alagilleov sindrom

20p.12

Kolestaza, oskudan broj žučnih vodova, srčane greške, stenoza plućne arterije, kralješci u obliku leptira, stražnji embriotokson oka

Angelmanov sindrom

Majčin kromosom na 15q11

Konvulzije, ataksija nalik na lutku, napadi smijeha, mahanje rukama, umna zaostalost

DiGeorgeov sindrom (DiGeorgeova anomalija, velokardiofacijalni sindrom, sindrom škržnih vreća, aplazija timusa—vidi str. 1343)

22q11.21

Hipoplazija ili aplazija timusa i doštitnih žlijezda; česte srčane greške; rascjep nepca, umna zaostalost i psihijatrijski problemi

Langer–Giedionov sindrom (trihorinofalangealni sindrom tipa II)

8q24.1

Egzostoza, stožaste epifize, oskudna kosa, gomoljast nos, umna zaostalost

Miller–Diekerov sindrom

17p13.3

Lizencefalija; kratki nos odignutog vrha; teški zastoj u rastu; konvulzije; teška umna zaostalost

Prader–Willijev sindrom (vidi str. 2369)

Očev kromosom na 15q11

Hipotonično novorođenče, gojaznost, hipogonadizam, sitne šake i stopala, umna zaostalost

Rubinstein–Taybijev sindrom

16p13–

Šir oki palci na rukama i veliki nožni palci, upadljiv nos i kolumela, umna zaostalost

Smith–Magenisov sindrom

17p11.2

Brahicefalija, hipoplazija srednjeg dijela lica, prognatija, hrapav glas, nizak rast, umna zaostalost

Williamsov sindrom

7q11.23

Stenoza aorte, umna zaostalost, lice poput vilenjaka, prolazna hiperkalcijemija u dojenčadi

U usporedbi s analognim poremećajima autosoma, poremećaji X kromosoma su relativno bezazleni. Žene s 3 X kromosoma su često tjelesno i mentalno zdrave i plodne. Nasuprot tome, sve trisomije autosoma imaju pogubne učinke. Na sličan je način, nedostatak 1 X kromosoma, premda izaziva specifični sindrom (Turnerov sindrom), relativno bezazlen, dok je nedostatak jednog autosoma beziznimno smrtonosan.

Lyoničina hipoteza (inaktivacija X kromosoma): U usporedbi s muškarcima, žene za svaki gen koji je povezan s X kromosomom imaju po 2 lokusa. Činilo se kako bi ova neravnoteža trebala izazvati genski problem “doze”. Međutim, prema Lyoničinoj hipotezi (Mary F. Lyon = engleska genetičarka, op. prev.), jedan od dva X kromosoma u svakoj tjelesnoj stanici žene je genski inaktiviran rano tijekom embrionalnog života (na 16. dan ili oko njega). U biti, bez obzira na to koliko X kromosoma postoji, inaktivirani su svi osim jednoga. Međutim, nedavna molekularno genetička istraživanja su pokazala kako neki geni na inaktiviranom X kromosomu (ili kromosomima) ostaju funkcionalni a ta nekolicina je od osnovne važnosti za normalni ženski spolni razvoj. Barrovo tjelešce ili spolni kromatin unutar jezgre stanica ženskog tijela, predstavlja inaktivirani X kromosom. XIST je gen koji je odgovoran za inaktivaciju gena na X kromosomu.

Hoće li biti inaktiviran očev ili majčin X kromosom predstavlja u svakoj pojedinoj stanici slučajno zbivanje; isti X kromosom ostaje inaktiviran u svim potomcima te stanice. Stoga su sve žene mozaici, kod kojih je u nekim stanicama aktivan majčin X kromosom a u drugima očev X kromosom.

Ponekad, nasumična statistička distribucija inaktivacije u relativno malom broju stanica koje u doba inaktivacije postoje, dovodi do osobenog tkiva u kojem preteže aktivni X kromosom porijekla majke ili oca (neuravnotežena inaktivacija). Neuravnotežena inaktivacija je možda odgovorna za rijetke manifestacije blagih simptoma u žena koje su heterozigoti za X vezane poremećaje, poput hemofilije i mišićne distrofije (može se pretpostaviti da bi, kada bi raspodjela aktivnih X kromosoma bila 50:50, sve one vjerojatno imale simptome bolesti). Neuravnotežena inaktivacija se također može zbiti post– inaktivacijskom selekcijom.