Downov sindrom

Downov sindrom je poremećaj 21. kromosoma koji uzrokuje umno zaostajanje, mikrocefaliju, nizak rast i karakterističan izgled lica. Na dijagnozu ukazuju tjelesni nedostaci i poremećeni razvoj, a potvrđuje se analizom kariotipa. Liječenje ovisi o specifičnim manifestacijama i malformacijama.

Sveukupna incidencija među živorođenom djecom iznosi oko 1/800, no postoje značajne razlike koje ovise o životnoj dobi majke: u majki <20 god., incidencija je oko 1/2000, u majki >40 god. života se povećava na oko 1/40. Međutim, budući da većinu žive djece rađaju mlade žene, samo 20% djece s Downovim sindromom rađaju majke starije od 35 godina.

Etiologija

U oko 95% slučajeva postoji jedan cijeli 21. kromosom viška (trisomija 21), koji gotovo uvijek potječe od majke. Neki ljudi s Downovim sindromom imaju samo 46 kromosoma, ali je dodatni dio 21. kromosoma translociran na neki drugi kromosom. Najčešća je translokacija t(14;21), pri kojoj je dodatni dio kromosoma 21 pričvršćen za 14. kromosom. U oko 1/2 slučajeva, oba roditelja imaju normalni kariotip, što ukazuje na novonastalu translokaciju. U drugoj 1/2 slučajeva 1 roditelj (gotovo uvijek majka), premda fenotipski urednog izgleda, ima samo 45 kromosoma, od kojih je jedan t(14;21). Teoretski, mogućnost da majka nosilac dobije dijete s Downovim sindromom iznosi 1:3, ali iz nepoznatih razloga prava je opasnost manja (oko 1:10). Ako je nosilac otac, opasnost iznosi samo 1:20. Sljedeća najčešća translokacija je t(21;22). U tim slučajevima, majke koje su nosioci su u opasnosti od dobivanja djeteta s Downovim sindromom od 1:10; kod očeva nosilaca opasnost je manja.

Downov sindrom s mozaicizmom vjerojatno nastaje uslijed nondisjunkcije tijekom diobe stanica embrija. Većina pogođenih ljudi građena je od dvije populacije stanica, jedne s 46 kromosoma i druge s 47 kromosoma. Prognoza glede inteligencije vjerojatno ovisi o omjeru stanica s trisomijom 21 u mozgu. Mali broj ljudi s Downovim sindromom ima jedva zamjetljive kliničke znakove i normalnu inteligenciju. Ako u roditelja postoji mozaicizam spolnih stanica za trisomiju 21, postoji povećana opasnost da će i drugo dijete biti zahvaćeno ovim sindromom.

Simptomi i znakovi

Novorođenčad koja boluje od ovog sindroma je obično mirna, rijetko plače i ima hipotoniju mišića. Većina pokazuje spljošteni profil lica (osobito korijen nosa), premda se neka doimaju normalnima prilikom rođenja te tek tijekom djetinjstva razviju karakteristični izgled lica. Čest je nalaz spljoštenog zatiljka i viška kože u tom području. Vanjski očni kutovi su ukošeni prema gore a obično postoje nabori epikantusa u unutarnjim kutovima očiju. Obično su vidljive Brushfieldove mrlje (sive do bijele mrlje nalik na zrnca soli oko ruba šarenice) koje nestaju tijekom prvih 12 mjeseci života. Usta se često ne mogu potpuno zatvoriti zbog toga što je jezik velik i isplažen i nedostaje mu središnji utor. Uške su često malene i okruglastog oblika. Šake su kratke i široke i često pokazuju majmunsku brazdu (samo jednu brazdu na dlanu). Prsti su kratki i pokazuju klinodaktiliju (skvrčenje) 5. prsta, koji se često sastoji od samo dvije falange. Stopala mogu pokazivati široki razmak između palca i drugog prsta, a plantarni jastučić se često proteže sve do stražnje strane stopala. Koža dlanova i stopala pokazuje karakteristične dermatoglife.

Oko 40% bolešću pogođene novorođenčadi ima prirođenu srčanu grešku; najčešće su defekt ventrikularnog septuma i atrioventrikularni kanal (defekt endokardijalnih jastučića). U njih je povećana incidencija gotovo svih drugih prirođenih malformacija, osobito atrezije duodenuma. U mnogih ljudi s Downovim sindromom se razvija bolest štitnjače (najčešće hipotireoza).

Kako bolesna djeca rastu, zaostajanje u tjelesnom i umnom razvoju brzo postaje očito. Rast je nizak a prosječni kvocijent inteligencije (IQ) iznosi oko 50.

Čini se kako je starenje ubrzano. Prosječna dob u kojoj dolazi do smrti iznosi 49 god; međutim, mnogi prežive i do pedesetih ili šezdesetih godina. Očekivani životni vijek je skraćen ponajprije zbog srčanih bolesti, a u manjoj mjeri i zbog podložnosti infekcijama i akutne mijeloične leukemije. Osim toga, tijekom starenja se u ljudi s Downovim sindromom mogu razviti poteškoće sluha i vida. Mnogi od njih razvijaju znakove Alzheimerove bolesti u ranoj životnoj dobi, te prilikom obdukcije mozak odraslih osoba s Downovim sindromom pokazuje tipične mikroskopske osobine.

U žena pogođenih bolešću postoji 50% mogućnost da će i njihov fetus imati Downov sindrom. Međutim, mnogi zahvaćeni fetusi se spontano pobacuju. Muškarci s Downovim sindromom su neplodni, osim onih s mozaičnim oblikom bolesti.

Dijagnoza

Na dijagnozu se može posumnjati prenatalno, na osnovi tjelesnih osobina fetusa otkrivenih ultrazvukom, ili abnormalne razine hormona (npr. niskog α–fetoproteina ili nekonjugiranog estriola, visokog humanog korionskog gonadotropina) probirom seruma majke, a potvrđuje se amniocentezom uz kariotipizaciju.

Liječenje

Liječenje ovisi o specifičnim simptomima. Osnovni se poremećaj ne može izliječiti. Liječenje bi također trebalo uključivati genetičko savjetovanje obitelji, društvenu potporu i obrazovne programe koji odgovaraju razini intelektualne funkcije (vidi Umna zaostalost na str. 2491). Neke srčane greške se kirurški ispravljaju. Hipotireoza se liječi nadomještanjem hormona.