Erythema infectiosum

(Peta bolest, infekcija parvovirusom B19)

Infektivni eritem (erythema infectiosum), akutna infekcija parvovirusom B19, uzrokuje blage opće simptome i mrljasti ili makulopapularni osip koji počinje na obrazima i širi se ponajprije na otkrivene dijelove udova. Dijagnoza se postavlja klinički a liječenje obično nije potrebno.

Bolest uzrokuje humani parvovirus B19. Javlja se najčešće u proljeće, često izazivajući lokalizirane epidemije među djecom (osobito onom od 5 do 7 god.), svakih nekoliko godina. Čini se kako se širi kapljičnim putem, uz visoku stopu sekundarne infekcije među ukućanima; do infekcije može doći bez ikakvih znakova i simptoma.

Parvovirus B19 uzrokuje prolaznu supresiju eritropoeze koja je blaga i bez simptoma, osim u oboljele djece s hemoglobinopatijom (npr. drepanocitozom) ili drugim bolestima eritrocita (npr. nasljednom sferocitozom), kod koje može doći do prolazne aplastične krize.

Simptomi i znakovi

Inkubacija traje 4 do 14 dana. Tipične prve manifestacije su nespecifični simptomi nalik na prehladu (npr. blaga vrućica, lagana malaksalost). Nekoliko dana kasnije na obrazima se pojavljuje indurirani konfluirajući eritem (“lice nakon šamara”) i simetrični osip koji je najizraženiji na rukama, nogama i trupu te obično ne zahvaća dlanove i tabane. Osip je makulopapularni, a sklon je međusobnom stapanju; stvara mrežasta ili čipkasta blago izdignuta područja sa središnjim bljedilom, najupadljivije na područjima koja nisu pokrivena odjećom. Osip, i čitava bolest traju 5 do 10 dana. Međutim, osip se može vratiti i nekoliko tjedana kasnije pod utjecajem sunca, fizičkog napora, vrućine, vrućice ili emocionalnog stresa. U odraslih se ponekad javlja blaga bol i oticanje zglobova (neerozivni artritis), što može trajati ili se vraćati tjednima ili mjesecima.

U imunokompromitiranih bolesnika se može razviti dugotrajnija viremija (traje 10 do 12 dana), koja dovodi do teške anemije (kronična čista eritrocitna aplazija). Infektivni eritem se može prenijeti transplancentarno, dovodeći ponekad do mrtvorođenosti ili teške fetalne anemije uz difuzni edem (hydrops fetalis). Međutim, oko ¹/₂ trudnica je imuna zbog prethodne infekcije. Nakon infekcije majke opasnost od smrti fetusa iznosi 5 do 9%, a opasnost je najveća u 2. tromjesečju.

Dijagnoza i liječenje

Pojava i način širenja osipa su jedini dijagnostički znakovi; međutim, neki enterovirusi mogu izazvati sličan osip. Rubeola se može isključiti serološkim pretragama; anamnestički podatak o izloženosti također može pomoći u dijagnostici. Serološke pretrage nisu potrebne u inače zdrave djece; međutim u djece s prolaznom aplastičnom krizom ili u odraslih s artropatijom, nalaz IgM specifičnih protutijela na parvovirus u akutnom razdoblju ili ranoj rekonvalescenciji jako podržava dijagnozu. Parvovirus B19 viremija se također može otkriti imunoprecipitacijom ili molekularnim metodama, koje se općenito primjenjuju kod bolesnika s prolaznom aplastičnom krizom, imunokompromitiranih osoba s čistom eritrocitnom aplazijom i djece s fetalnim hidropsom ili prirođenom infekcijom.

Liječenje je simptomatsko. Imunokompromitiranim bolesnicima s kroničnom eritrocitnom aplazijom daje se imunoglobulin IV zbog skraćenja viremije i povećanja eritropoeze.