Panični poremećaj i agorafobija

Panični poremećaj postoji kad dijete ima opetovane, česte (barem jednom/tj.) napade panike. Napadi panike su diskretni napadi koji traju oko 20 min., tijekom kojih dijete ima somatske ili spoznajne simptome. Panični se poremećaj može pojaviti s agorafobijom ili bez nje. Agorafobija je trajni strah od zarobljavanja u situacijama ili mjestima gdje ne postoji laki način bijega niti pomoć. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Liječi se benzodijazepinima ili SSRI i bihevioralno.

Panični je poremećaj u usporedbi s adolescentima, rijedak u djece prije puberteta. U TBL. 196–2 na str. 1675 je naveden popis simptoma napada panike. Budući da su mnogi panični simptomi po prirodi somatski, mnoga djeca prođu zdravstvenu obradu prije nego što se posumnja na panični poremećaj. Ova dijagnoza je nadalje komplicirana u djece s istodobnom bolešću, osobito astmom; napad panike može potaknuti napad astme i obrnuto. Napadi panike se također mogu dogoditi u okvirima drugih anksioznih poremećaja, poput OKP ili separacijske anksioznosti.

Napadi panike se obično razvijaju sami od sebe, no tijekom vremena ih dijete počinje pripisivati određenim situacijama i okruženjima. Bolesna djeca potom pokušavaju izbjeći takve situacije, što vodi u agorafobiju. Agorafobija se dijagnosticira kad je djetetovo izbjegavajuće ponašanje takve izraženosti da uvelike ometa normalno funkcioniranje, poput odlaska u školu, trgovački centar, ili bavljenje uobičajenim aktivnostima.

U paničnom poremećaju kod odraslih su važna mjerila za postavljanje dijagnoze zabrinutost zbog budućih napada, posljedice napada i promjene u ponašanju. Djeca i mlađi adolescenti obično nemaju dovoljnog uvida i dalekovidnosti da bi imali ova dodatna očitovanja. Kad se pojave, promjene u ponašanju tipično uključuju izbjegavanje okolnosti ili situacija povezanih (u mislima djeteta) s napadom panike.

Dijagnoza

U većini slučajeva se treba učiniti tjelesni pregled kako bi se isključili zdravstveni uzroci somatskih tegoba. Potreban je pažljiv probir na druge anksiozne poremećaje, poput OKP ili društvene fobije, jer bilo koji od njih može biti primarni problem a napad panike sekundarni simptom.

Prognoza i liječenje

Prognoza kod paničnog poremećaja s agorafobijom ili bez nje je u djece i adolescenata, uz liječenje, dobra. Bez liječenja, adolescenti mogu prestati pohađati školu, povući se iz društva te postati osamljeni i suicidalni. Panični se poremećaj često mijenja u izraženosti bez raspoznatljivog razloga. Neki bolesnici imaju duga razdoblja spontanih povlačenja simptoma, kako bi godinama kasnije imali recidiv.

Liječi se obično kombinacijom lijekova i bihevioralnog liječenja. U djece je bihevioralno liječenje teško i započeti dok napadi panike nisu pod nadzorom lijekova. Najučinkovitiji lijekovi za nadziranje napada panike su benzodijazepini, no prednost se često daje SSRI jer benzodijazepini imaju sedirajući učinak te mogu utjecati na učenje i pamćenje. Međutim, SSRI ne djeluju brzo te kratka primjena benzodiazepina (npr. lorazepam u dozi od 0,5 do 2,0 mg PO 3×/dan) može pomoći dok SSRI ne postanu učinkoviti.

Bihevioralno liječenje je osobito korisno kod simptoma agorafobije. Ti simptomi rijetko odgovaraju na lijekove, jer se djeca i dalje boje da bi mogla dobiti napad panike, čak i dugo nakon što se lijekovima njihova panika stavi pod nadzor.