Opsesivno-kompulzivni poremećaj
Opsesivno–kompulzivni poremećaj je obilježen opsjednutostima, prisilama ili s oboje. Opsjednutosti i prisile izazivaju jaki distres i ometaju obrazovno i društveno djelovanje. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Liječi se bihevioralno i primjenom SSRI.
Većina slučajeva opsesivno–kompulzivnog poremećaja (OKP) nema jasnu etiologiju. Međutim, smatra se kako su neki slučajevi povezani s infekcijom β–hemolitičnim streptokokima grupe A. Ovaj se sindrom naziva pedijatrijskim autoimunim neuropsihijatrijskim poremećajem povezanim sa streptokokom (engl. pediatric autoimmune neuropsychiatric disorder associated with streptococcus = PANDAS). O PANDAS–u treba razmisliti u sve djece s naglim nastankom teških simptoma OKP–a, jer rano liječenje antibioticima može spriječiti ili ublažiti dugoročno oštećenje. To je trenutno područje aktivnog istraživanja, te se u slučajevima sumnje na PANDAS preporučuje savjetovanje sa specijalistom.
Simptomi i znakovi
OKP tipično ima postupni, podmukli početak. Većina djece u početku skriva svoje simptome i priznaje kako se s njima borila godinama prije postavljanja konačne dijagnoze.
Opsesije se tipično osjećaju kao brige ili strahovi od nečeg lošeg, npr. dobivanja smrtonosne bolesti, griješenja i odlaska u pakao ili nekog oblika ozljeđivanja sebe ili drugih. Prisile su namjerna voljna djela, obično učinjena u svrhu poništavanja ili prekida opsesivnih strahova, npr. stalno provjeravanje, pretjerano pranje, brojanje, spremanje i mnoga druga. Veza između opsesija i kompulzija može biti logična, npr. pranje ruku da se izbjegne bolest. U drugim slučajevima, veza može biti nelogična i idiosinkratična, npr. brojanje do 50 i više kako djed ne bi dobio srčani udar.
Većina djece je donekle svjesna kako njihove opsesije i kompulzije nisu normalne. Mnoga bolesna djeca su posramljena i tajnovita. U djece koja se kompulzivno peru znak mogu biti izranjene ruke. Drugi česti simptom je izrazito dugo razdoblje koje provode u kupaoni. Školske zadaće se mogu izrađivati vrlo polako (zbog opsesije da se ne učini pogreška) ili mogu biti puni ispravaka. Roditelji mogu opaziti da se dijete bavi ponavljanim ili čudnim djelatnostima, poput provjeravanja jesu li vrata zaključana, žvakanjem hrane određeni broj puta ili izbjegavanjem dodirivanja određenih stvari.
Ova djeca neprekidno traže razuvjeravanje, ponekad i nekoliko stotina puta dnevno. Neki od primjera razuvjeravanja su pitanja poput “Misliš li da imam vrućicu? Hoće li biti nevremena? Misliš li da će auto upaliti? Što ako zakasnimo? Što ako se mlijeko pokvarilo? Što ako dođe lopov?”
Prognoza i liječenje
U oko 5% slučajeva se bolest povlači nakon nekoliko godina i liječenje se može prekinuti. Preostali su slučajevi kronični, no uz trajno liječenje se može održavati normalno funkcioniranje. Oko 5% djece je otporno na liječenje i ostaju uvelike oštećena.
U velikoj većini slučajeva koji nisu povezani sa streptokoknom infekcijom, liječenje je obično kombinacija bihevioralnog pristupa i SSRI. Ako su dostupne odgovarajuće zdravstvene usluge i ako je dijete jako motivirano, dovoljno može biti i samo bihevioralno liječenje.