Generalizirani anksiozni poremećaj

Generalizirani anksiozni poremećaj je trajno stanje povećane anksioznosti i napetosti obilježen pretjeranom zabrinutošću, strahom i bojazni. Tjelesni simptomi mogu uključivati tremor, znojenje, višestruke somatske tegobe i iscrpljenost. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Liječi se bihevioralnim metodama, ponekad u kombinaciji s lijekovima.

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) se dijagnosticira u djece i adolescenata s upadljivim i onemogućavajućim simptomima anksioznosti koji nisu dovoljno usmjereni da bi zadovoljavali mjerila specifičnog poremećaja, poput društvene fobije ili paničnog poremećaja. Osim toga, GAP je odgovarajuća dijagnoza u djece koja imaju specifični anksiozni poremećaj, poput separacijskog straha, no koja također imaju druge znakovite simptome anksioznosti veće i šire od onih specifičnog anksioznog poremećaja.

Ponekad se GAP može zamijeniti s poremećajem pažnje s hiperaktivnošću (ADHD—vidi str. 2483). Difuzno anksiozna djeca često imaju poteškoća pri zadržavanju pažnje a njihova anksioznost isto može dovesti do psihomotornog nemira (odnosno, hiperaktivnosti). Ključna je razlika što djeca s ADHD nisu sklonija zabrinutosti od djece bez ADHD–a, dok djeca s GAP imaju mnoge teške brige.

Zbog difuznih simptoma, posebno je izazovno liječiti GAP bihevioralnim načinom. Često bolje odgovara učenje opuštanja. Bolesnici s teškim GAP–om ili oni koji ne reagiraju na psihoterapeutske postupke mogu trebati anksiolitike. Kao i kod drugih anksioznih poremećaja, lijekovi izbora su tipično SSRI (vidi TBL. 300–1). Druga korisna mogućnost je primjena buspirona, osobito za djecu koja ne podnose SSRI; početna doza iznosi 5 mg PO 2×/dan a može se postupno povećavati do 30 mg 2×/dan (ili 20 mg 3×/dan), prema podnošenju. Prilikom povišenja doze, probavne smetnje ili glavobolja mogu biti ograničavajući.