Praktični primjer
Dojenče staro 7 mj. ima proljev koji traje 3 dana te je izgubilo na težini 1 kg (s 10 kg palo je na 9 kg). Trenutno ima 1 proljevastu stolicu svaka 3 h i odbija piti. Klinički nalaz: suhe sluznice, oslabljen turgor kože, značajno smanjena diureza i tahikardija, uz uredan krvni tlak i kapilarno punjenje, što ukazuje na 10%–tni nedostatak tekućine. Rektalna temperatura iznosi 37 °C; serumski Na 136 mEq/L; K 4 mEq/L; Cl 104 mEq/L i HCO3 20 mEq/L.
Volumen tekućine se procjenjuje prema nedostatcima, tekućim gubicima i tekućim potrebama.
S obzirom na gubitak težine od 1 kg, ukupni manjak tekućine = 1 L.
Tekući gubitak prouzročen proljevom određuje se kad se dogodi, mjerenjem težine djetetove pelene prije prematanja i nakon proljevaste stolice.
Bazalne potrebe za tekućinom na osnovi tjelesne težine prema Holliday–Segarovoj metodi iznose 100 ml/kg × 10 kg = 1000 ml/dan = 1000/24 ili 40 ml/h.
Gubitak elektrolita uslijed proljeva (vidi TBL. 276–2) je procijenjen na 80 mEq za Na i 80 mEq za K.
Postupak
Osnaživanje: Bolesniku se daje udarna doza otopine Ringerova laktata od 200 ml (20 ml/kg × 10 kg) tijekom 30 min. Time se nadoknađuje 26 mEq procijenjenog manjka od 80 mEq Na.
Manjak: Ostatni manjak tekućine je 800 ml (početnih 1000 manje 200 ml primijenjenih za osnaživanje), a manjak Na iznosi 54 mEq (80 = 26 mEq). On se ispravlja tijekom 8 h davanjem 5% glukoze/0,45% fiziološke otopine brzinom od 100 ml/h, čime se nadoknađuje manjak Na (0,8 L × 77 mEq Na/L = 62 mEq Na). Kad se uspostavi diureza, dodaje se K u koncentraciji od 30 mEq/L (zbog sigurnosti se ne pokušava naglo nadoknaditi sav manjak K).
Tekući gubici: Za nadoknadu tekućih gubitaka također se rabi 5% glukoza/0,45% fiziološka otopina; količina i brzina se određuju prema obilnosti proljeva.
Tekuće potrebe: Pet postotna glukoza/ 0,2% fiziološku otopinu se primjenjuje brzinom od 40 ml/h uz dodavanje 20 mEq/L K, kad se uspostavi diureza. Drugi način je da se u prvih 8 sati nadoknadi manjak, a zatim se sljedećih 16 h daje tekućina u količini koja odgovara dnevnoj bazalnoj potrebi za tekućinom (tj. brzinom od 60 ml/h); 24 satna (dnevna) doza tekućine za održavanje, primijenjena tijekom 16 h, matematički smanjuje za 1,5 puta uobičajenu brzinu primjene prilikom održavanja te odstranjuje potrebu za istodobnim infuzijama (za koje mogu biti potrebne pumpe za kontrolu dvije različite brzine primjene).
