Osteohondrodisplazije

Osteohondrodisplazije označavaju abnormalni rast kosti ili hrskavice, koji dovodi do poremećenog razvoja koštanog sustava, a često do patuljastog rasta s kratkim udovima. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom, rendgenskom pretragom te, u nekim slučajevima genetičkim testovima. Liječi se kirurškim zahvatom.

U većini slučajeva osteohondrodisplazije, osnovni poremećaj nije poznat; u nekoliko rijetkih oblika se pretpostavlja kako se radi o abnormalnom kolagenu tipa II.

TABLICA 284–1

DIJAGNOSTIČKA MJERILA ZA MARFANOV SINDROM (GHENTSKA NOZOLOGIJA)

ORGANSKI SUSTAV

GLAVNA MJERILA

SPOREDNA MJERILA

POTREBNO

Kardiovaskularni

Jedno od navedenog:

Proširenje uzlazne aorte i Valsalvinih sinusa

Disekcija aorte

Prolaps mitralnog zaliska

Kalcifikacija mitralnog prstena u bolesnika <40 god.

Proširenje plućne arterije

Proširenje silazne ili trbušne aorte u bolesnika <50 god.

Jedno glavno ili 1 sporedno mjerilo

Dura

Lumbosakralno proširenje dure (otkrio MR ili CT)

N/A

Jedno glavno mjerilo

Obiteljska/ genetička anamneza

Rođak u prvom koljenu s Marfanovim sindromom

Dokazana mutacija FBN1 za koju se zna da uzrokuje Marfanov sindrom

N/A

Jedno glavno mjerilo*

Mišićno–koštani

Četiri od navedenog:

Pectus carinatum

Pectus excavatum koji je potrebno riješiti kirurški

Raspon ruku/visina >1.05 ili omjer gornja polovica tijela/donja polovica tijela <0.86 (u odraslih)

Znakovi zapešća i palca

Skolioza >20° ili spondilolisteza

Ekstenzija lakta <170°

Pes planus

Protruzija acetabuluma

Tipičan izgled lica (dolihocefalija, malarna hipoplazija, enoftalmus, retrognatija, očni rasporci okrenuti prema dolje)

Hipermobilnost zglobova

Pectus excavatum koji nije potrebno kirurški rješavati

Visoki svod nepca uz zbijene zube

Dvije od 8 sastavnica koje čine glavna mjerila ili 1 od njih plus 2 sporedna mjerila

Oko

Ektopija leće (dislokacija leće)

Kratkovidnost

Zaravnjena rožnica

Hipoplazija mišića šarenice ili cilijarnog mišića

Dva sporedna mjerila

Plućni

N/A

Pneumotoraks

Apikalni mjehuri (na rendgenu)

Jedno sporedno mjerilo

Koža

N/A

Atrofične strije koje nisu posljedica trudnoće ili promjene težine

Opetovana ili incizijska hernija

Jedno sporedno mjerilo

Vidi opasku na slijedećoj stranici.

*Smatra se da obiteljska/genetička anamneza doprinosi nastanku bolesti.

N/A = nisu primjenljivi.

Ako obiteljska/genetička anamneza ne doprinosi nastanku bolesti, dijagnoza dotičnog slučaja zahtijeva glavne kriterije u 2 organska sustava i zahvaćanje trećeg. Alternativno, ako postoji mutacija za koju se zna da uzrokuje Marfanov sindrom, dijagnoza toga slučaja zahtijeva 1 glavni kriterij u 1 organskom sustavu i zahvaćanje drugog. Dijagnosticiranje takvih slučajeva u krvnih srodnika zahtijeva 1 glavni kriterij u obiteljskoj anamnezi, 1 glavni kriterij u 1 organskom sustavu i zahvaćanje drugog. Sporedni kriteriji se primjenjuju samo da označe zahvaćanje organskog sustava a sami za sebe ne mogu se računati za dijagnozu.

Prilagođeno i preneseno iz De Paepe A, Devereux RB, Dietz HC, i sur. Revised criteria for Marfan syndrome. American Journal of Medical Genetics 62:417426, 1996; Loeys B, Nuytinck L, Delvaux I, De Bie S, De Paepe A: Genotype and phenotype analysis of 171 patients referred for molecular study of the fibrillin1 gene FBN1 because of suspected Marfan syndrome. Archives of Internal Medicine 161:24472454, 2001.

Patuljasti rast predstavlja znakovito sniženje rasta (visina u odrasloj dobi oko 150 cm) često u povezanosti s nesrazmjernim rastom trupa i udova. Najčešći i najbolje poznati oblik patuljastog rasta s kratkim udovima je ahondroplazija, no postoje mnogi drugi osobeni oblici koji se uvelike razlikuju po pozadini, tijeku i prognozi (vidi TBL. 284–2). Smrtonosni patuljasti rast s kratkim udovima (tanatoforična displazija) uzrokuje teške deformacije stijenke prsnog koša i zatajenje disanja u novorođenčadi, što vodi u smrt.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnostički može biti karakteristični nalaz promjena na rendgenskoj pretrazi. U svakog zahvaćenog novorođenčeta treba učiniti rendgensku sliku čitavog tijela, čak i u slučaju mrtvorođenosti, jer je za predviđanje prognoze ključna dijagnostička točnost. U nekim slučajevima je moguća prenatalna dijagnoza pomoću fetoskopije ili ultrazvuka (npr. kad je skraćenje ekstremiteta izrazito). Standardne laboratorijske pretrage nisu od pomoći ali postoji molekularna dijagnostika ahondroplazije (uzrokovane FGFR3) i poremećaja povezanih s defektima gena DTDST (npr. dijastrofična displazija, multipla epifizealna displazija, atelosteogoeneza tipa 2, ahondrogeneza 1 B).

U nekih nesmrtonosnih oblika, kirurški zahvat (npr. ugradnja endoproteze kuka) može pomoći pri poboljšanju funkcije. Hipoplazija odontoidnog nastavka može stvoriti sklonost subluksaciji 1. i 2. vratnog kralješka i pritisku na kralježničnu moždinu. Stoga prije operacije treba provjeriti odontoidni nastavak te, ako je on promijenjen, glavu bolesnika treba prilikom hiperekstenzije za endotrahealnu intubaciju tijekom anestezije, pažljivo poduprijeti.

Budući da je način nasljeđivanja za većinu oblika poznat, genetičko savjetovanje može biti učinkovito. Organizacije poput Little People of America (www.lpaonline.org)pružaju potporu bolesnicima i služe kao njihovi zagovornici. Slične organizacije djeluju i u drugim zemljama.