Kinetoze
Kinetoze (bolesti kretanja) su skup simptoma koji uključuju mučninu, najčešće praćenu nejasnim abdominalnim smetnjama, povraćanjem, vrtoglavicom i sličnim promjenama. Uzrokovane su ponavljanim kutnim i pravocrtnim ubrzavanjima i usporavanjima. Bihevioralni pristup uz lijekove može spriječiti i kontrolirati simptome.
Podložnost bolestima kretanja je različita. Ipak, češće se javlja u žena s incidencijom u rasponu od <1% u avionskom prijevozu do blizu 100% pri plovidbi brodom na uzburkanom moru i tijekom svemirskih letova pri bestežinskom stanju.
Prvenstveni uzrok je neumjereni podražaj vestibularnog aparata tijekom kretanja. Dolazni putovi iz labirinta u centar za povraćanje u meduli su nedefinirani, ali bolest se javlja samo kad su 8. moždani živac i cerebelarni vestibularni trakt uredni. Kretnje tijekom bilo koje vrste prijevoza, kao što su brodski, motorni, željeznički, avionski, svemirski, uključujući igre i vožnje u zabavnim parkovima, mogu prouzrokovati prekomjeran vestibularni podražaj. Smetnje se mogu javiti i kad su vestibularni, vidni i unutarnji podražaj u sukobu, kad je kretnja različita od ranije doživljene i kad je kretanje koju očekujemo još nedoživljeno (npr. gledajući kretanje na televiziji ili filmskom ekranu). Vidni podražaj (npr. pomak obzora), smanjena prozračnost (zadimljenosti, pušenje i ugljični monoksid), kao i emocionalni faktori (strah, anksioznost), mogu biti udruženi s kretanjem i uzrokovati nagle smetnje.
Kod sindroma prostorne adaptacije (bolest kretanja tijekom svemirskih putovanja), bestežinsko stanje (nulta gravitacija) je uzročni faktor. Ovaj sindrom umanjuje djelotvornost astronauta tijekom prvih dana leta, ali se adaptacija javlja narednih dana.
Simptomi, znakovi i dijagnoza
Mučnina i nejasne abdominalne smetnje su karakteristične. Može se javiti također i povraćanje. Ovim simptomima mogu prethoditi zijevanje, ubrzano disanje, slinjenje, bljedilo, oblivenost hladnim znojem i pospanost. Drugi simptomi su nedostatak zraka, vrtoglavica, glavobolja, umor, slabost i nemogućnost koncentracije. Nema bolova, zaduhe, vidnih i govornih poremećaja. Uz produljenu izloženost kretanju može doći do prilagodbe. Svakako da se simptomi mogu povratiti ako se kretanje poveća ili nakon kratkog odmora.
Dugotrajna bolest kretanja s povraćanjem može dovesti do dehidracije, iscrpljenosti od gladi i depresije. Bolest kretanja može dovesti do ozbiljnih posljedica u bolesnika s drugim bolestima.
Dijagnoza se postavlja klinički i obično je izravna. Povremeno, cerebrovaskularni događaji kao moždani udar ili tranzitorna ishemična ataka (TIA), mogu maskirati bolest kretanja.
Liječenje i prevencija
Nekoliko intervencija je dostupno i sve su korisnije za prevenciju nego kad se simptomi razviju. Oni koji očekuju pojavnost bolesti kretanja trebali bi uzeti profilaksu prije nego se simptomi pojave. Skopolamin je dostupan kao transdermalni priljepak ili peroralni pripravak. Priljepak je bolji za duga putovanja, nakon lijepljenja retroauriklarno bar 4 sata prije puta (najbolje 8–12 sati) djelotvoran je bar 72 sata otpuštajući 1 mg skopolamina. Peroralni pripravak u dozi od 0,4 mg do 0,8 mg se daje 1 sat prije puta, te potom svakih 8 h ako je potrebno. Neželjeni učinci, kao pospanost, mutan vid, suha usta i bradikardija se rjeđe javlja s priljepcima. Nehotični kontakt priljepka s okom može dovesti do fiksirane i široko dilatirane zjenice. Dodatni neželjeni učinci skopolamina u starijih mogu biti smetenost, halucinacije i retencija urina. Skopolamin je kontraindiciran u bolesnika s glaukomom zatvorenog kuta. Skopolamin se može upotrebljavati u djece >12 godina uz isto doziranje kao i u odraslih. Uporaba u djece <12 godina vjerojatno je sigurna, ali nije preporučljiva.
Podložne osobe kao zamjenu mogu 1 sat prije puta uzeti dimenhidrinat, difenhidramin ili meklizin od 25 do 50 mg PO do 4×/dan (dimenhidrinat za djecu od 2. do 6. godine 12,5 do 25 mg svakih 6 do 8 sati, maksimalno 75 mg/dan; za djecu od 6. do 12. godine 25 do 50 mg svakih 6 do 8 sati, maksimalno 150 mg/dan); prometazin 25 do 50 mg PO 2×/dan (za djecu <12. godine 0,5 mg/kg 2×/ dan); ili ciklizin 50 mg PO 4×/dan (za djecu od 6. do 12. godine, 25 mg 3×/dan) da smanje gastrointestinalne simptome koji su posljedica djelovanja n. vagusa. Međutim, svi su ovi lijekovi antikolinergici i mogu izazvati neželjene učinke pogotovo u starijih.
Ako nastupi povraćanje, antiemetici se mogu dati rektalno ili parenteralno. Ako je povraćanje produženo, treba intravenski nadoknađivati i održavati tekućine i elektrolite.
Neke nefarmakološke metode su nedokazane ali mogu biti korisne. Ovo uključuje nošenje narukvica kojima se može primijeniti akupresura ili električna stimulacija, što je sigurno za primjenu u svakoj dobi. Ðumbir (1 do 2 g) može također služiti u prevenciji.
Podložne osobe bi trebale smanjiti izloženost pozicioniranjem na mjestima gdje su kretnje najmanje (npr. na sredini broda u razini površine, iza krila u avionu). Ako putuju motornim vozilom, vožnja na prednjim putničkim sjedalima je najbolja. Bez obzira na tip prijevoza trebala bi se izbjegavati sjedišta nasuprotna vožnji. Ležeći ili poluležeći položaj poduprte glave je najbolji. Adekvatna prozračnost pomaže spriječiti simptome. Čitanje treba izbjegavati. Održavanje vidne osi pri 45° iznad obzora i fokusiranje na objekte koji miruju umanjuje podložnost. Uživanje alkoholnih pića i prejedanje povećava vjerojatnost bolesti kretanja. Manje količine tekućine i blagu hranu trebalo bi uzimati za duljih putovanja; neki smatraju da su suhi krekeri i gazirana pića, naročito đumbirovo pivo, najbolji. Trebalo bi izbjegavati hranu i piće ako putovanje zrakoplovom traje kratko. Kod sindroma prostorne adaptacije trebalo bi izbjegavati pokrete koji pogoršavaju simptome.