Uveitis
Uveitis je upala uvealnog sustava—šarenice, cilijarnog (zrakastog) tijela i žilnice. Većina slučajeva je idiopatska, no poznati su uzroci različite infekcije i sistemske, često autoimune bolesti. Simptomi su slabljenje vida, bol, crvenilo, fotofobija i pahuljice u vidnom polju. Dijagnoza se postavlja klinički, laboratorijskim i drugim pretragama. Liječenje ovisi o uzroku, no u pravilu se primjenjuju lokalni ili sistemski kortikosteroidi uz cikloplegike/midrijatike i/ili nekortikosteroidne imunosupresive. U slučaju infekcija potrebni su antibiotici.
Do upale uvee (uveitisa) može doći sa ili bez popratnog vitreitisa, papilitisa ili neuritisa vidnog živca. Uveitis se anatomski razvrstava u prednji, srednji, stražnji i difuzni.
Prednji uveitis zahvaća ponajprije prednji segment oka i obuhvaća iritis (samo upalu prednje očne sobice) i iridociklitis (upalu prednje očne sobice i prednjeg dijela staklovine). Srednji uveitis (periferni uveitis ili kronični ciklitis) se zbiva u staklovini. Izraz stražnji uveitis se odnosi na bilo koji oblik retinitisa, korioiditisa ili upale vidnog diska. Difuzni uveitis (panuveitis) je upala i prednje i stražnje očne sobice.
Etiologija i patofiziologija
Većina slučajeva je idiopatska te se pretpostavlja kako je autoimunog porijekla. Poznati uzroci su ozljeda, sistemske infekcije i infekcije oka te sistemske autoimune bolesti (vidi str. 913).
Najčešći uzrok prednjeg uveitisa je ozljeda (traumatski iridociklitis). Ostali uzroci su spondiloartropatije (u 20 do 25%), juvenilni idiopatski artritis i infekcije herpes virusom; polovica slučajeva je idiopatska. Većina srednjih uveitisa je idiopatska; rijetki poznati uzroci su multipla skleroza, sarkoidoza, TBC, sifilis, Lymeska bolest i Sjögrenov sindrom. Najčešći uzrok stražnjeg uveitisa je toksoplazmoza; u bolesnika s AIDS–om najčešći je uzročnik citomegalovirus. Najčešći uzrok difuznog uveitisa je sarkoidoza, no većina slučajeva je idiopatska.
Rijetko je uveitis posljedica sistemske primjene lijekova. Primjeri za to su sulfonamidi, pamidronat (inhibitor resorpcije kosti), rifabutin i cidofovir.
Sistemske bolesti koje uzrokuju uveitis i njihovo liječenje opisano je na odgovarajućim mjestima u PRIRUČNIKU.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi mogu biti neupadljivi a ovise o mjestu i izraženosti upale.
Prednji uveitis ima najizraženije simptome, obično se očitujući s boli, crvenilom, fotofobijom i oslabljenim vidom. Znak je hiperemija spojnice neposredno uz rožnicu. Nalazi prilikom pregleda procjepnom svjetiljkom uključuju stanice i blještanje u očnoj vodici, precipitate roževine i stražnje priraslice.
Srednji uveitis je tipično bezbolan a očituje se pahuljicama i oslabljenim vidom. Prvi znak su stanice u staklovini. Nakupine upalnih stanica se često nalaze na pars plana, stvarajući “snježne grude”. Vid može biti oslabljen zbog pahuljica ili cističnog edema makule, do kojeg dolazi transudacijom iz krvnih žila makule. Konfluirajuće i kondenzirane stanice staklovine i snježne grude na pars plana mogu stvoriti tipični izgled “sniježnog nanosa”, što može biti povezano s neovaskularizacijom periferije mrežnice.
Stražnji uveitis može izazvati različite simptome no najčešće uzrokuje pahuljice i slabljenje vida, poput srednjeg uveitisa. Znakovi obuhvaćaju stanice u staklovini, bijele ili žuto– bijele promjene na mrežnici (retinitis) i/ili podležećoj korioidei (korioiditis), eksudativna odljuštenja mrežnice, vaskulitis mrežnice i edem vidnog diska.
Difuzni uveitis može izazvati sve gore navedene simptome i znakove.
Posljedica uveitisa je izraženi i ireverzibilni gubitak vida, osobito ako se ne prepozna i/ili ako se ne liječi na odgovarajući način. Najčešće komplikacije su katarakta, glaukom; odljuštenje mrežnice; neovaskularizacija mrežnice, vidnog živca ili šarenice; te cistični edem makule, koji je najčešći uzrok slabljenja vida uslijed uveitisa.
Dijagnoza
Na uveitis treba posumnjati u svakog bolesnika s boli, crvenilom, fotofobijom ili oslabljenim vidom. Bolesnike za koje se sumnja da imaju uveitis treba odmah uputiti na potpunu oftalmološku obradu. Većina nalaza se najbolje uočava pretragom pomoću procjepne svjetiljke i indirektnom oftalmoskopijom.
Mnoge bolesti koje uzrokuju upalu unutar oka mogu oponašati uveitis i treba ih razmotriti u odgovarajućim kliničkim okolnostima. U takve bolesti spadaju zloćudni tumori kod vrlo mladih osoba (tipično retinoblastom i leukemija) i u staraca (intraokularni limfom). Pigmentni retinitis (vidi str. 920) se rijetko može očitovati blagom upalom koju se može zamijeniti s uveitisom.
Liječenje
Aktivna upala se obično liječi kortikosteroidima primijenjenim lokalno ili periokularnim injekcijama uz cikloplegik/midrijatik. Za liječenje infekcioznog uveitisa se rabe antibiotici. Osobito teški ili kronični slučajevi moraju se liječiti sistemskim kortikosteroidima, nekortikoidnim imunosupresivima, transskleralnom krioterapijom periferije mrežnice ili kirurškim odstranjenjem staklovine (vitrektomijom).