Akutni bakterijski konjunktivitis

Bakterijski konjunktivitis je uzrokovan mnogim bakterijama. Simptomi su hiperemija, suzenje, nadražaj i iscjedak. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječi se lokalnom primjenom antibiotika, potpomognutom sistemskom primjenom u težim slučajevima.

Većina bakterijskih konjunktivitisa je akutna; kronični bakterijski konjunktivitis uzrokuje Chlamydia (što uključuje trahom i inkluzijski konjunktivitis odraslih) te, rijetko Moraxella.

Etiologija

Bakterijski konjunktivitis obično uzrokuje Staphylococcus aureus, Streptococcus pneumoniae, Haemophilus sp., ili, rjeđe Chlamydia trachomatis (vidi Inkluzijski konjunktivitis odraslih, dolje). Neisseria gonorrhoeae uzrokuje gonokokni konjunktivitis, koji obično nastaje spolnim kontaktom s bolesnikom koji ima genitalnu infekciju.

Novorođenačka oftalmija—ophthalmia neonatorum (vidi i str. 2325) je konjunktivitis do kojeg dolazi u 20 do 40% novorođenčadi porođene kroz zaraženi porođajni kanal. Može biti uzrokovan majčinom infekcijom gonokokom ili klamidijom.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Simptomi su tipično jednostrani, no za nekoliko dana obično zahvaćaju i drugo oko. Iscjedak je gnojan.

Bulbarne i tarzalne spojnice su jako hiperemične i edematozne. U tipičnim slučajevima ne dolazi do petehijalnih subkonjunktivalnih krvarenja, kemoze, edema kapaka niti do povećanja preaurikularnog limfnog čvora.

Kod gonokoknog konjunktivitisa odraslih simptomi se razvijaju 12 do 48 h nakon izlaganja. Postoji jaki edem kapka, kemoza i obilni gnojni eksudat. Rijetke komplikacije obuhvaćaju vrijedove rožnice, apsces, perforaciju, panoftalmitis i sljepoću.

Novorođenačka oftalmija uslijed gonokokne infekcije se manifestira 2 do 5 dana nakon rođenja. Novorođenačka oftalmija uzrokovana klamidijskom infekcijom se manifestira za 5 do 14 dana. Simptomi su obostrani a uključuju izraženi papilarni konjunktivitis s edemom kapaka, kemozu i mukopurulentni iscjedak.

Uz izražene simptome, u imunokompromitiranih bolesnika, u slučaju neuspjeha početnog liječenja i ako je oko osjetljivo (npr. nakon presađivanja rožnice, kod egzoftalmusa uslijed Gravesove bolesti) treba učiniti razmaze i nasađivanje bakterija. Razmaze i ostružke spojnice treba pregledati mikroskopom i obojiti po Gramu, kako bi se pronašle bakterije, i po Giemsi kako bi se otkrila karakteristična bazofilna inkluzijska tjelešca u citoplazmi epitelnih stanica, u slučaju klamidijskog konjunktivitisa.

Liječenje

Bakterijski konjunktivitis je jako zarazan i treba primijeniti uobičajene mjere za obuzdavanje infekcije (vidi str. 890).

Ako se ne sumnja na gonokoknu niti na klamidijsku infekciju, većina kliničara primjenjuje liječenje kapima 0,5%–tnog moksifloksacina tri puta dnevno, ili drugim fluorokinolonom ili trimetoprim/polimiksinom B četiri puta dnevno, tijekom 7 do 10 dana. Loš klinički odgovor nakon 2 do 3 dana ukazuje kako je uzrok otporna bakterija, virus ili alergija. Naknadno liječenje se određuje prema nalazima kulture i antibiograma.

Kod gonokoknog konjunktivitisa odraslih primjenjuje se jedna doza ceftriaksona od 1 g IM ili ciprofloksacin u dozi od 500 mg PO 2×/dan tijekom 5 dana. Uz sistemsko liječenje može se u bolesno oko primijeniti mast za oči koja sadrži bacitracin u količini od 500 jedinica/g ili 0,3%–tni gentamicin. Spolni partneri se također moraju liječiti. Budući da je spolna infekcija klamidijom česta u bolesnika s gonorejom, bolesnici bi trebali dobiti jednu dozu azitromicina od 1 g ili doksiciklin u dozi od 100 mg PO 2×/ dan tijekom 7 dana.

Novorođenačka oftalmija se sprječava rutinskom primjenom kapljica srebrnog nitrata ili eritromicina nakon rođenja. Infekcije koje izbjegnu ovim terapijskim mjerama potrebno je liječiti sistemski. Kod gonokone infekcije primjenjuje se ceftriakson u dozi od 25 do 50 mg/ kg IV ili IM jednom/dan tijekom 7 dana. Klamidijska infekcija se liječi eritromicinom u dozi od 12,5 mg/kg PO ili IV 4×/dan tijekom 14 dana. Roditelje također treba liječiti.