Tromboza kavernoznog sinusa

Tromboza kavernoznog sinusa je septična tromboza, obično uzrokovana bakterijskim sinusitisom. Simptomi i znakovi su bol, egzoftalmus, oftalmoplegija, gubitak vida, edem papile i vrućica. Dijagnoza se potvrđuje pomoću CT–a ili MR. Liječi se IV primjenom antibiotika. Komplikacije su česte, a prognoza loša.

Etiologija i patofiziologija

Kavernozni sinusi su trabekulirani sinusi smješteni na bazi lubanje, koji odvode vensku krv iz vena lica. Tromboza kavernoznog sinusa (TKS) je izrazito rijetka komplikacija čestih infekcija lica, ponajprije furunkula u nosu (50%), sfenoidalnog ili etmoidalnog sinusitisa (30%) i infekcija zuba (10%). Najčešći uzročnici su Staphylococcus aureus (70%), Streptococcus sp; anaerobi su češći kod podležećih infekcija zuba i sinusa. Uz kavernozni sinus leže 3., 4. i 6. moždani živac te oftalmički i maksilarni ogranak 5. moždanog živa te su često zahvaćeni. Komplikacije uključuju meningoencefalitis, moždani apsces, moždani udar, sljepoću i insuficijenciju hipofize.

Kod mastoiditisa se može razviti tromboza lateralnog sinusa, a kod bakterijskog meningitisa tromboza gornjeg sagitalnog sinusa, no one su rjeđe od TKS.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Početni simptomi su progresivna jaka glavobolja ili bol u području lica, obično jednostrana ili smještena retroorbitalno i u čeonim područjima. Česta je visoka vrućica. Kasnije se razvijaju oftalmoplegija (u početku 6. moždanog živca, pogled u stranu), egzoftalmus i edem usnice te često zahvaćaju obje strane. Osjet u području lica može biti smanjen ili odsutan. Oslabljena svijest, konfuzija i konvulzije su znakovi širenja na CNS. Bolesnici također mogu imati anizokoriju ili midrijazu (3. moždani živac), edem papile i gubitak vida.

TKS se često dijagnosticira pogrješno zato što je vrlo rijetka. Može se zamijeniti s celulitisom orbite. Osobine po kojima se TKS razlikuje od orbitalnog celulitisa su disfunkcija moždanih živaca, zahvaćanje oba oka i promjene stanja svijesti.

Dijagnoza se zasniva na nalazu CT–a ili MR. Korisne dodatne pretrage su hemokulture i lumbalna punkcija. Lumbalnom punkcijom se otkrivaju upalne stanice (polimorfonukleari, limfociti, monociti) u 75%; razina glukoze je niska, bjelančevine povišene a kulture likvora (cerebrospinalne tekućine) pozitivne u 26% slučajeva.

Prognoza i liječenje

U svih je bolesnika smrtnost 30%, a u onih sa sinuitisom sfenoidalnog sinusa iznosi 50%. U dodatnih 30% bolesnika razvijaju se teške posljedice (oftalmoplegija, sljepoća, moždani udar, hipopituitarizam) i trajna invalidnost.

Početno liječenje se sastoji od visokih doza IV primijenjenih antibiotika. Može se primijeniti nafcilin ili oksacilin u dozi od 1 do 2 g svakih 4 do 6 h u kombinaciji s 3. generacijom cefalosporina (npr. ceftriakson u dozi od 1 g svakih 12 h). Ako postoji infekcija sinusa ili zuba, treba dodati i lijek protiv anaeroba (npr. metronidazol u dozi od 500 mg svakih 8 h).

U slučajevima kad je osnovna bolest sfenoidalni sinuitis, indicirana je kirurška drenaža, osobito ako za 24 h ne dođe do kliničkog odgovora.

Sekundarno liječenje može obuhvaćati kortikosteroide (npr. deksametazon u dozi od 10 mg PO svakih 6 h) kod disfunkcije moždanih živaca; primjena antikoagulansa je dvojbena jer većina slučajeva odgovara na antibiotike, a nepoželjni učinci mogu nadmašiti dobrobit.