Dijabetična retinopatija

Kod dijabetesa koji traje barem nekoliko godina pojavljuje se dijabetična retinopatija s mikroaneurizmama, krvarenjima, eksudacijom i edemom makule. Do pogoršanja vida dolazi rijetko, tek kasno tijekom bolesti. Dijagnoza se postavlja fundoskopijom; potankosti se vide fluoresceinskom angiografijom. Liječenje obuhvaća nadzor nad dijabetesom i lasersku koagulaciju prijetećih promjena.

Patofiziologija

Dijabetična retinopatija je glavni uzrok sljepoće i osobito je teška kod dijabetesa tipa 1. Stupanj retinopatije je jako povezan s trajanjem dijabetesa i slabim nadzorom nad glukozom u krvi. Prvo se razvija neproliferativna retinopatija. Proliferativna retinopatija je teža i može dovesti do krvarenja u staklovinu i odljuštenja mrežnice.

Neproliferativna retinopatija (jednostavna ili pozadinska retinopatija) izaziva povećanu propusnost žila, mikroaneurizme, krvarenja, eksudaciju i edem makule. Neliječeni makularni edem (zadebljanje mrežnice uzrokovano istjecanjem tekućine iz kapilara) uzrokuje gubitak vida.

Proliferativna retinopatija je obilježena stvaranjem novih krvnih žila (neovaskularizacijom), do kojeg dolazi na unutarnjoj površini mrežnice, a može se proširiti u staklovinu te uzrokovati krvarenja u nju. Vezivno tkivo koje se stvara tijekom stvaranja žila se može kontrahirati i izazvati odljuštenje mrežnice. Do neovaskularizacije može doći i u prednjem segmentu oka na šarenici, što izaziva rast neovaskularne membrane u očnom uglu na perifernom rubu šarenice i neovaskularni glaukom. Gubitak vida kod proliferativne retinopatije može biti težak.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Budući da je rano otkrivanje važno, svi se bolesnici trebaju kontrolirati kod oftalmologa jednom godišnje. Trudnice s dijabetesom se trebaju nadzirati tijekom svakog tromjesečja. Vidni simptomi predstavljaju indikaciju za oftalmološki pregled. Dijagnoza se zasniva na kliničkoj slici prilikom pregleda oka. Za određivanje opsega oštećenja, razvoja plana liječenja i nadzor liječenja se rabi fluoresceinska angiografija.

Neproliferativna retinopatija: U ranim stadijima su vidni simptomi rijetki; s napredovanjem retinopatije makularni edem može smanjiti oštrinu vida. U kasnijim stadijima se mogu razviti cistične promjene uslijed kroničnog makularnog edema i makularne ishemije uzrokovane kapilarnom okluzivnom bolešću.

Često su prvi znakovi koji se vide fundoskopijom proširenje vena i male crvene točke (kapilarne mikroaneurizme) na stražnjem polu mrežnice. Kasniji znakovi uključuju točkasta i mrljasta krvarenja u mrežnicu, čvrste eksudate i točke nalik na vatu (mekane eksudate). Točke poput vate su područja mikroinfarkcija koja dovode do zamućenja mrežnice; rasčupanih su rubova, bijele boje i zasjenjuju podležeće žile. Čvrsti eksudati su neupadljivi, žuti i općenito smješteni dublje od mrežničnih žila a predstavljaju manifestacije kroničnog edema. Makularni edem se može vidjeti prilikom biomikroskopije procjepnom svjetiljkom, u vidu izbočenja i zamućenja slojeva mrežnice.

Proliferativna retinopatija: Simptomi uključuju zamućenje vida i crne točke ili blješteća svjetla u vidnom polju. Može doći do krvarenja u staklovinu ili odljuštenja mrežnice, što dovodi do naglog, teškog gubitka vida.

Proliferativna retinopatija se dijagnosticira kad se na površini vidnog živca ili mrežnice opažaju nježne kapilare. Kad se te, abnormalne žile oštete, može doći do krvarenja u staklovinu. U krajnjim slučajevima može doći do odljuštenja mrežnice uz bijele preretinalne membrane koje se stvaraju na površini mrežnice, osobito iznad glavnih mrežničnih žila. Ljuštenje i kontrakcija staklovine doprinose odljuštenju mrežnice vukući ju prema naprijed i odvajajući od glavnih žila.

Prognoza i liječenje

Važni su nadzor nad dijabetesom i krvnim tlakom; pažljivi nadzor nad razinom glukoze u krvi može odgoditi pojavu i usporiti napredovanje retinopatije. Neproliferativna dijabetična retinopatija se, kada se razvije klinički značajni makularni edem, žarišno liječi laserom. Kad se neproliferativna retinopatija pogorša, može se opsežnije primijeniti panretinalni laser. Injiciranje kortikosteroida u staklovinu ili periokularno postaje sve popularnije kao metoda liječenja teškog makularnog edema, te može omogućiti bolji oporavak vida. Prognoza proliferativne retinopatije je lošija kod teške ishemije mrežnice, opsežne neovaskularizacije ili obilnog stvaranja preretinalnog vezivnog tkiva. Uz moguće iznimke krvarenja u staklovinu i odljuštenja mrežnice, izgubljeni se vid rijetko vraća a liječenje je osmišljeno kako bi se spriječio daljnji gubitak.

Panretinalna laserska fotokoagulacija može umanjiti ili odstraniti proliferativnu retinopatiju i neovaskularizaciju te smanjiti opasnost od neovaskularnog glaukoma. Kod krvarenja u staklovinu pomoći može vitrektomija. O liječenju odljuštenja mrežnice se raspravlja nešto kasnije.