Primarni limfomi mozga
Primarni limfomi mozga nastaju iz živčanog tkiva a najčešće su tumori B–stanica. Dijagnoza se postavlja neuroradiološkim metodama a ponekad treba analizirati likvor, odrediti titar antitijela na Epstein– Barrov virus ili uraditi biopsiju mozga. Liječi se kortikosteroidima, kemoterapijom i zračenjem.
Incidencija primarnih limfoma mozga je u porastu, posebno među imunokompromitiranim bolesnicima i starijim osobama. Limfomi su skloni difuznom infiltriranju mozga, često kao multicentrične mase pokraj ventrikula ali mogu nastati kao solitarne mase u mozgu. Limfomi se mogu također pojaviti u moždanim ovojnicama, uvei ili staklastoj tekućini. Većinom su tumori B–stanica, često imunoblastični. Epstein–Barrov virus može pridonijeti razvoju limfoma kod imunokompromitiranih bolesnika. Većina bolesnika ne razvije posljedični sistemski limfom.
MR može uputiti na dijagnozu. Neuroradiološke pretrage neće moći razlučiti cerebralnu toksoplazmozu, koja je česta u oboljelih od AIDS–a, od limfoma. Ako su izraženi meningealni znakovi, pregledava se likvor jer može sadržavati stanice limfoma. U likvoru imunokompromitiranih bolesnika može se otkriti DNK Epstein–Barrova virusa. Ako u likvoru nema stanica limfoma ili DNK Epstein–Barrova virusa, treba uraditi iglenu biopsiju pod kontrolom CT–a (MR–a) ili otvorenu biopsiju. Zbog toga što je limfom u početku visoko senzitivan na kortikosteroide, davanje tih lijekova prije biopsije može dovesti do nestajanja lezije, pa nalaz biopsije može biti lažno negativan.
Većina primarnih limfoma mozga se teško liječe jer oni difuzno infiltriraju mozak. Liječenje uključuje kortikosteroide, kemoterapiju i zračenje. Brojni kemoterapijski protokoli, posebno oni s metotreksatom (primijenjen u visokim dozama IV infuzijom) su učinkoviti; s metotreksatom, srednje preživljenje se može približiti 4 godine. Metotreksat se također može primijeniti intratekalno. Ponekad se daje u karotidnu arteriju nakon opće anestezije i 25%–tnog manitola IV za otvaranje krvno– moždane barijere. Nakon većine kemoterapijskih protokola slijedi zračenje (RT), obično nakon 12 do 16 tjedana, ali nekad se odgađa do povratka tumora radi smanjenja radijacijske toksičnosti.