Gliomi

Gliomi su primarni tumori koji nastaju iz parenhima mozga. Simptomi i dijagnostika su slični kao i kod drugih tumora mozga. Liječe se kirurškom ekscizijom, zračenjem (RT), a za neke se tumore daje kemoterapija. Ekscizijom se rijetko postiže izlječenje.

U gliome spadaju astrocitomi, oligodendrogliomi, meduloblastomi i ependimomi. Mnogi gliomi infiltriraju moždano tkivo difuzno i nepravilno.

Astrocitomi su najčešći gliomi. Klasificirani su prema malignosti u stupanj 1 ili 2 (astrocitom niskog stupnja), stupanj 3 (anaplastični astrocitomi) i stupanj 4 (glioblastomi, uključujući glioblastoma multiforme, koji je najmaligniji). Astrocitomi niskog stupnja ili anaplastični astrocitomi su češći u mlađih bolesnika a mogu napredovati do glioblastoma (sekundarnog glioblastoma). Glioblastomi sadrže kromosomski heterogene stanice. Mogu se razviti de novo (primarni glioblastomi), najčešće u sredovječnih ili starijih osoba. Primarni i sekundarni glioblastomi posjeduju određene genske karakteristike koje se mogu mijenjati kako se tumor razvija.

Oligodendrogliomi su među najbenignijim gliomima. Najčešće se javljaju u kori mozga, posebno frontalnim režnjevima.

Meduloblastomi se razvijaju najčešće u djece i mladih odraslih, najčešće u blizini 4. komore. Ependimomi nisu česti. Uglavnom se javljaju u djece, najčešće blizu 4. komore. Meduloblastomi i ependimomi su skloni razvoju opstruktivnog hidrocefalusa.

Simptomi i znakovi ovise o sijelu (vidi TBL. 225–1). Dijagnostika je ista kao i za druge tumore mozga.

Liječenje

Anaplastièni astrocitomi i glioblastomi se liječe kirurški, zračenjem (RT) i kemoterapijom s ciljem da se smanji tumorska masa. Ekscizija tumorskog tkiva (kolikogod je to moguće) je sigurna, produžuje preživljavanje i poboljšava neurološku funkciju. Nakon kirurškog zahvata bolesnici primaju punu tumorsku dozu zračenja (60 Gy); u najboljem slučaju, provodi se konformacijska RT, koje cilja na tumor i pošteđuje zdravo tkivo mozga. Kemoterapija uključuje nitrozoureu (npr. karmustin, lomustin) zasebno ili u kombinaciji. Umjesto polikemoterapije, može se dati temozolomid 5 dana/mjesec u dozi od 150 mg/m ²PO 1×/dan prvi mjesec, a zatim 200 mg/m ² slijedećih mjeseci. Bolesnicima koji primaju kemoterapiju treba kontrolirati KKS više puta, ali barem 24 do 48 sati prije svake kure kemoterapije. Isto tako, treba razmotriti nove načine liječenja, tj. one u fazi ispitivanja (npr. kemoterapijski flasteri, stereotaktična radiokirurgija, novi citostatici, genska terapija ili imunoterapija). Nakon uobičajenog multimodalnog liječenja, stopa preživljavanja za bolesnike s anaplastičnim astrocitomom ili glioblastomom je oko 50% u prvoj godini, 25% u drugoj godini a 10 do 15% u petoj godini. Prognoza je bolja za bolesnike <45 godina, ako se histološki radi o anaplastičnom astrocitomu (a ne glioblastomu multiforme), ili ako inicijalni kirurški zahvat poboljša neurološku funkciju i zaostane minimalno ili ništa tumorskog tkiva.

Astrocitomi niskog stupnja se ekscidiraju ako je moguće, nakon čega slijedi zračenje. Sporno je kada treba započeti RT: Rana RT može maksimizirati učinak ali može ranije izazvati oštećenje mozga. Uz liječenje, stopa petogodišnjeg preživljenja je oko 40 do 50%.

Oligodendrogliomi se liječe ekscizijom i zračenjem, slično astrocitomima niskog stupnja. Ponekad se primjenjuje i kemoterapija. Uz liječenje, stopa petogodišnjeg preživljenja je oko 50 do 60%.

Meduloblastomi se liječe zračenjem cijelog mozga snagom oko 35 Gy, za stražnju jamu oko 15 Gy i za zračenje kralježnične moždine oko 35 Gy. Kemoterapija može davati kao dopunsko liječenje ili kod recidiva tumora. Neki lijekovi—uključujući preparate nitroureje, prokarbazin, vinkristin zasebno ili u kombinaciji, metotreksat intratekalno, polikemoterapija (npr. mekloretamin, vinkristin [Oncovin], prokarbazin i prednizon [MOPP]), cisplatina i karboplatina—su učinkoviti kod određenih bolesnika, ali niti jedan režim nije uvijek učinkovit. Uz liječenje, stopa preživljenja nakon 5 godina je barem 50% a nakon 10 godina oko 40%.

Ependimomi se najčešće liječe kirurški, ekscizijom tumora i otvaranjem likvorskih putova, potom slijedi zračenje. Kod histološki benignih ependimoma, zračenje se usmjerava na tumor; za malignije tumore s rezidualnim tumorom nakon operativnog zahvata, primjenjuje se zračenje cijelog mozga. Za dokazano diseminirane tumore, primjenjuje se zračenje cijelog mozga i kralježnične moždine. Količina odstranjenog tumora može biti najbolji pretkazatelj preživljenja. Uz liječenje, sveukupna stopa petogodišnjeg preživljenja je oko 50%; međutim, stopa preživljenja za bolesnike bez rezidualnog tumora je >70%.