Neuralgija trigeminusa

(Tic douloureux)

Trigeminalna neuralgija je vrlo jaka paroksizmalna, sijevajuća bol lica koja nastaje uslijed oštećenja petog moždanog živca. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječi se obično karbamazepinom ili gabapentinom; ponekad je potreban kirurški zahvat.

Smatra se da trigeminalnu neuralgiju uzrokuju patološke pulsacije intrakranijalnih arterija ili, rjeđe, venskih petlji koje pritišću korijen 5. kranijalnog živca na mjestu gdje ulazi u moždano deblo. Poremećaj ponekad uzrokuje multipla skleroza. Trigeminalna neuralgija pogađa većinom odrasle osobe, osobito starije.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Bol postoji u opskrbnom području jedne ili više osjetnih grana trigeminalnog živca, najčešće maksilarnoj, i traje od nekoliko sekundi do 2 min. To je probadajuća, sijevajuća i iscrpljujuća bol koja ponekad bolesnika onesposobi a često je izaziva dodirivanje okidačke točke na licu ili pokreti (npr. žvakanje, pranje zubi).

Simptomi su gotovo patognomonični. Postherpetička bol razlikuje se svojom trajnošću, karakterističnim prethodećim osipom, ožiljcima te sklonošću za oftalmičku granu. Za migrenu, koja može izazvati atipičnu bol lica, karakteristično je da bol traje duže i često ima karakter kucanja (lupanja). Neurološki status je uredan. Neurološki ispad upućivat će na drugi uzrok bolova (npr. tumor, plak multiple skleroze, vaskularna malformacija, druga oštećenja koja pritišću živac ili njegove putove u moždanom deblu, moždani udar). Lezija u ponsu dovest će do oštećenja osjeta trigeminalnog živca, gašenja kornealnog refleksa i slabljenja motorne funkcije. Gubitak osjeta boli i temperature te gubitak kornealnog refleksa s očuvanom motornom funkcijom upućuju na medularno oštećenje. Oštećenja trigeminalnog živca nastaju u Sjögrenovom sindromu ili reumatoidnom artritisu ali su praćena osjetnim ispadom koji je često lokaliziran perioralno i nazalno.

Liječenje

Karbamazepin 200 mg PO 3–4×/dan obično je učinkovit duži period; treba kontrolirati jetrenu i hematopoetsku funkciju nakon 2 tjedna, a zatim svakih 3 do 6 mjeseci. Ako je karbamazepin neučinkovit ili izaziva nuspojave, može se pokušati s gabapentinom 300 do 900 mg PO 3×/dan, fenitoinom 100 do 200 mg PO 2–3×/dan, baklofenom 10–30 mg PO 3×/dan ili amitriptilinom 25–200 mg PO prije spavanja. Blokada perifernog živca obično dovodi samo do privremenog olakšanja.

U slučaju perzistiranja jakih bolova, usprkos provedenim svim mjerama, razmatra se primjena neuroablativnog liječenja; ipak i njegov učinak može biti privremen, a nakon poboljšanja mogu uslijediti stalni bolovi, čak i jači nego ranije. Radi se kraniektomija stražnje lubanjske jame te se stavlja mali umetak kojim se razdvaja pulsirajuća vaskularna petlja od korijena n. trigeminusa. U radiokirurgiji primjenjuje se tzv. gama nož da bi se prerezao proksimalni dio trigeminalnog živca. Elektrolitska ili kemijska oštećenja ili kompresija balonom trigeminalnog (Gasserova) ganglija vrši se perkutano pomoću stereotaksično postavljene igle. Ponekad je posljednje rješenje za kontrolu boli presijecanje vlakana trigeminalnog živca između Gasserova ganglija i mozga.