Bellova kljenut
Bellova kljenut (paraliza) je iznenadna, idiopatska, jednostrana, periferna paraliza 7. moždanog živca. Simptomi su pareza polovice lica koja uključuje gornji i donji dio lica. Ne postoji specifična dijagnostička pretraga. Liječi se kortikosteroidima, lokalnom primjenom kapi i masti za oči a povremeno se oko zatvori flasterom.
Uzrok je nepoznat, ali mehanizam odgovoran za oštećenje vjerojatno je oteklina 7. moždanog živca (facijalisa) prouzročena imunološkim ili virusnim zbivanjem (možda infekcije herpes simpleks virusom). Dolazi do kompresije živca, te posljedične ishemije i pareze jer je kanal kroz koji živac prolazi na putu kroz temporalnu kost uzak. Kod periferne, ali ne i kod centralne pareze facijalisa, paretični su mišići orbikularis okuli i frontalni mišići jer ti mišići primaju podražaje iz lijeve i desne jezgre 7. moždanog živca.
Simptomi i znakovi
Bol iza uha često prethodi parezi facijalisa. Pareza, često s kompletnom paralizom, razvija se unutar nekoliko sati i obično je maksimalna unutar 48 do 72 sata. Bolesnici se mogu žaliti na utrnulost ili osjećaj pritiska na licu. Zahvaćena strana lica postaje mlohava i bezizražajna (bez mimike); ograničena je ili ne postoji sposobnost nabiranja čela, treptanje te pravljenja grimasa. U težim slučajevima širi se očni rasporak i oko se ne može zatvoriti što često dovodi do iritacije konjunktive i sušenja rožnice. Osjet je uredan osim u malom području vanjskog slušnog kanala te iza uha. Ako se oštećenje živca nalazi proksimalnije, oštećeni su salivacija, osjet okusa i lakrimacija, a izražena je hiperakuzija.
Dijagnoza
Specifična dijagnostička pretraga ne postoji. Bellova kljenut se može razlučiti od centralnog oštećenja facijalnog živca (npr. kod moždanog udara ili tumora) koje uzrokuje slabost samo donjeg dijela lica (grimase). Brojni poremećaji mogu prouzročiti perifernu paralizu 7. moždanog živca; npr. genikularni herpes (Ramsay–Huntov sindrom uslijed infekcije herpes zosterom), infekcije srednjeg uha ili mastoida, sarkoidoza (osobito u crnaca), neuroborelioza (osobito tamo gdje je endemična), frakture petrozne kosti, karcinomatoza ili leukemična infiltracija živca, kronični meningitis i tumori cerebelopontinog kuta ili jugularnog glomusa. Ovi procesi u pravilu imaju polaganiji tijek od Bellove paralize i mogu imati druge razlikovne simptome ili znakove. Ako dijagnoza nije jasna, MR s kontrastom pojačava signal 7. moždanog živca u Bellovoj paralizi; CT glave je obično negativan u Bellovoj paralizi, ali ga treba učiniti ako se sumnja na frakturu ili moždani udar. Potrebno je učiniti serološke testove (u akutnoj fazi i fazi rekonvalescencije) radi isključivanja/potvrde neuroborelioze u bolesnika koji su boravili u geografskom području endemičnom za krpelje. RTG pluća i ACE u serumu treba učiniti kad se sumnja na sarkoidozu. Određivanje virusnih titrova nije od koristi.
Prognoza i liječenje
Obim oštećenja živca određuje ishod. Kad su funkcije barem djelomično sačuvane, obično dolazi do potpunog oporavka unutar nekoliko mjeseci. Ispitivanje živčane provodljivosti i elektromiografija mogu predvidjeti vjerojatnost potpunog oporavka koja iznosi 90% kod kompletne paralize, ako su živčani ogranci facijalnog živca zadržali urednu ekscitabilnost na supramaksimalnu električnu stimulaciju, te samo oko 20% ako je električna ekscitabilnost nestala.
Prilikom ponovnog izrastanja živčanih vlakana njihovo urastanje može biti krivo usmjereno zbog čega može doći, npr. do inervacije mišića donjeg dijela lica s periokularnim vlaknima ili obrnuto. Zbog toga za vrijeme voljnih mimičnih pokreta dolazi do neočekivane kontrakcije drugih mišića (sinkinezija) ili pojave krokodilskih suza za vrijeme salivacije. Zbog pogrešne upotrebe mimičnih mišića kroz duže vrijeme mogu nastati i njihove kontrakture.
Ne postoji učinkovito liječenje idiopatske Bellove paralize. Kortikosteroidi, ako se primjene unutar 48 sati od pojave simptoma, mogu nešto smanjiti trajanje i stupanj ostatne paralize. Primjenjuje se prednizon 60 do 80 mg PO 1×/ dan tjedan dana, doza se postupno smanjuje i ukida tijekom drugog tjedna. Antivirotici su učinkoviti kod infekcija herpes simpleks virusom (npr. valaciklovir 1 g 3×/dan kroz 7 do 10 dana, famciklovir 500 mg PO 3×/dan 5 do 10 dana, aciklovir 400 mg PO 5×/dan 10 dana).
Sušenje rožnice se mora spriječiti redovitim ukapavanjem prirodnih suza, izotoničke fiziološke otopine ili metilceluloze te povremenom upotrebom flastera ili zavoja kojim se zatvara zahvaćeno oko, osobito dok bolesnik spava. Ponekad je potrebno učiniti tarzorafiju.