Tremor

Tremor predstavlja ritmične, izmjenične ili oscilirajuće pokrete. Tremor može biti normalno pojačavanje pokreta, primarni poremećaj ili simptom oštećenja malog mozga ili Parkinsonove bolesti. Dijagnoza se obično postavlja klinički. Liječenje ovisi o etiologiji tremora.

Tremor se mora razlikovati od asteriksije (grč. a = ne; sterixis = nefiksiran; tzv. lepršajući tremor ili jetreno lepršanje—pri dorzofleksiji u radiokarpalnom zglobu dolazi do tremora poput lepršanja, op. prev.), koja u pravilu uzrokuje ponavljajuću, neritmičnu, neoscilirajuću fleksiju zapešća pri pokušaju ekstenzije.

Tremor se može javiti u mirovanju, može biti posturalni ili intencijski. Tremor u mirovanju se smanjuje s aktivnošću, a maksimalan je kod mirovanja; obično je simptom Parkinsonove bolesti. Posturalni tremor je maksimalan kad se ekstremitet nalazi u antigravitacijskom položaju; postupni nastup govori u prilog fiziološkog ili esencijalnog tremora, a akutni nastup govori za toksični ili metabolički poremećaj. Intencijski tremor je maksimalan kod dosizanja cilja pokreta, kao u pokusu prst–nos; karakterističan je za cerebelarne poremećaje, multiplu sklerozu i Wilsonovu bolest. Tremor se klasificira prema frekvenciji oscilacija (obično 4 do 13 ciklusa/sekundi ili Hz) i amplitudi pokreta (fini ili grubi).

Fiziološki tremor: Fiziološki tremor je normalna pojava ali obično uzrokuje tako male pokrete koji se vide samo u određenim situacijama. Pretežno je posturalni ili intencijski. Tremor je fin i brz (8 do 13 Hz). Najbolje se vidi kad su ruke ispružene. Fiziološki tremor je izraženiji (povećava se amplituda) kod napetosti, stresa, umora, metaboličkih poremećaja (npr. hiperadrenergičko stanje kao što je pretjerana konzumacija alkohola, lijekova ili tireotoksikoza) ili uzimanja određenih lijekova (npr. kofein, drugi inhibitori fosfodiesteraze, β–adrenergički agonisti, kortikosteroidi). Alkohol i drugi sedativi obično suprimiraju tremor.

Liječenje nije potrebno dok simptomi nisu izraziti da ometaju svakodnevne životne aktivnosti. Pojačani fiziološki tremor uslijed ustezanja alkohola ili tireotoksikoze rješava se liječenjem odgovarajućeg poremećaja. Oralni benzodiazepini 3 do 4×/dan (npr. diazepam 2 do 10 mg, lorazepam 1 do 2 mg, oksazepam 10 do 30 mg) mogu pomoći bolesnicima koji imaju tremor i kroničnu anksioznost, ali njihovo kontinuirano uzimanje treba izbjegavati. Propranolol u dozi od 20–80 mg PO 4×/dan (i drugi β–blokatori) često učinkovito otklanja tremor izazvan lijekovima ili akutnom anksioznošću (npr. trema pred nastup). Primidon (50–250 mg PO 3×/dan) se može dati ako su β–blokatori neučinkoviti ili se slabo podnose. Kod nekih bolesnika učinkovite su male količine alkohola.

Esencijalni tremor (benigni hereditarni tremor, starački tremor): Tremor je grub ili fin, spor (4 do 8 Hz), i obično obostran; zahvaća šake, glavu ili glas. Ima tendenciju povećavanja s dobi i pogrešno se naziva starački tremor. U 50% bolesnika se nasljeđuje autosomno dominantno. Tremor je minimalan ili ga nema u mirovanju. Povećava se sa bilo kojim od čimbenika koji povećavaju i fiziološki tremor, ali se može pojaviti i u njihovom odsustvu, što ga razlikuje od fiziološkog tremora, premda se koji puta razlika i ne može uočiti.

Propranolol u dozi od 20–80 mg PO 4×/dan (i drugi β–blokatori) je često učinkovit. Primidon (50–250 mg PO 3×/dan) se može dati ako su β–blokatori neučinkoviti ili se loše podnose.

Tremor prouzročen bolestima malog mozga: To je intencijski tip tremora. Nema učinkovitog lijeka; ponekad pomažu fizikalne mjere (npr. opterećivanje zahvaćenog ekstremiteta ili edukacija bolesnika da fiksira proksimalni ekstremitet za vrijeme aktivnosti.