Mioklonus

Mioklonus je kratka, poput udara, kontrakcija jednog mišića ili grupe mišića.

Fiziološki se mioklonus može pojaviti kod usnivanja (noćni mioklonus). Mikolonus se može pojaviti sekundarno u sklopu drugih poremećaja uključujući metaboličke (npr. uremija), degenerativne bolesti (npr. Alzheimerova bolest, progresivna mioklonusna epilepsija), u sklopu prionskih bolesti (npr. Creutzfeldt–Jakobova bolest), infekcije sporim virusima (npr. subakutni sklerozirajući panencefalitis) i kod ozljeda mozga. Mioklonus koji se javlja kod teških zatvorenih ozljeda glave ili hipoksično–ishemičnih oštećenja mozga se pogoršava kod kretanja (akcijski mioklonus) ili se može pojaviti spontano kad je kretanje ograničeno zbog ozljede.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje započinje otklanjanjem postojećih metaboličkih poremećaja. Klonazepam 0.5 do 2 mg PO 3×/dan je često učinkovit. Valproat 250 do 500 mg PO 2×/dan može biti učinkovit; rijetko su korisni drugi antiepileptici. Mnogi oblici mioklonusa reagiraju na prekursor serotonina 5–hidroksitriptofan (u početku 25 mg PO 4×/dan, povećavati do 150 do 250 mg PO 4×/ dan), koji se mora koristiti uz peroralni inhibitor dekarboksilaze, karbidopu, (50 mg svako jutro i 25 mg u podne ili 50 mg svaku večer i 25 mg prije spavanja).

U ovom poglavlju:
Korea, atetoza i hemibalizam Distonije Sindrom lomljivog x kromosoma s tremorom i ataksijom Huntingtonova bolest Mioklonus Parkinsonova bolest Progresivna supranuklearna paraliza Tremor Bolesti malog mozga