Poremećaji korijenova živaca
Poremećaji korjenova živaca dovode do predvidljivih segmentalnih radikularnih simptoma (bol ili parestezije u pripadajućem dermatomu, slabost mišića koje inervira zahvaćeni korijen). Dijagnoza se postavlja neuroradiološkim pretragama, EMG–om i sistemskim testovima na precipitirajuće poremećaje. Liječenje ovisi o uzroku a uključuje simptomatsku terapiju nesteroidnim protuupalnim (NSAR) i ostalim analgeticima.
Poremećaji korijena živaca (radikulopatije) nastaju zbog kroničnog pritiska na korijen. Najčešći je uzrok hernijacija intervertebralnog diska. Koštane promjene zbog RA ili osteoartritisa, naročito u cervikalnom i lumbalnom području mogu komprimirati izolirane živčane korijenove. Rjeđe, karcinomatozni meningitis može izazvati disfunkciju više korjenova. Rijetko, opsežne spinalne lezije (npr. epiduralni apsces ili tumor, spinalni meningeomi, neurofibromatoza) mogu se očitovati radikularnim simptomima umjesto uobičajene disfunkcije kralježnične moždine (vidi str. 1909). Dijabetes može uzrokovati bolnu radikulopatiju prsnog koša ili na ekstremitetima. Infekcije poput gljivičnih (npr. histoplazmoza) i spirohetalnih (npr. Lymeska bolest, sifilis) ponekad zahvaćaju korijenove živaca. Herpes zoster ponekad uzrokuje bolnu radikulopatiju s gubitkom osjeta i karakterističnim crvenilom u pripadajućem dermatomu, ali može uzrokovati i motornu radikulopatiju s miotomskom slabošću i gubitkom refleksa.
Simptomi i znakovi
Oštećenja korjenova živaca mogu prouzrokovati karakteristične radikularne bolne sindrome i segmentalne neurološke ispade ovisno o razini zahvaćenog segmenta moždine (vidi TBL. 223–4). Mišići inervirani od zahvaćenog motornog korijena mogu oslabiti i atrofirati ili mogu biti mlohavi s fascikulacijama. Zahvaćanje senzornih korjenova uzrokuje poremećaje osjeta u pripadajućem dermatomu. Pripadajući segmentalni duboki tetivni refleksi mogu biti ugašeni ili oslabljeni.
Bol mogu pojačati pokreti koji prenose pritisak na korijen živca kroz subarahnoidalni prostor (npr. pomicanje kralježnice, kašljanje, šmrcanje, Valsalvin manevar). Lezije caudae equine, koje zahvaćaju više lumbalnih i sakralnih korjenova, uzrokuju radikularne simptome u nogama a mogu oštetiti seksualnu funkciju i funkciju sfinktera.
TABLICA 223–4
SIMPTOMI ČESTIH RADIKULOPATIJA NA RAZINI KRALJEŽNIČNE MOŽDINE
RAZINA | SIMPTOMI |
C6 | Bol na rubu trapeziusa i na vrhu ramena, često se širi u palac ruke, s parestezijama i osjetnim poremećajem u istim područjima; slabost bicepsa; i oslabljeni refleksi bicepsa nadlaktice i brachioradialisa |
C7 | Bol u ramenu i aksili koja se širi u srednji prst na ruci; slabost tricepsa i oslabljen refleks tricepsa nadlaktice |
T (bilo koji) | Pojasaste disestezije oko toraksa |
L5 | Bol u stražnjici, posterolateralno u preponi, potkoljenici i stopalu; ispad na stopalu sa slabošću prednjih i stražnjih tibijalnih te peronealnih mišića; i gubitak osjeta pretibijalno i na dorzumu stopala |
S1 | Bol uzduž posteriorne strane noge i stražnjice, slabost medijalnog dijela mišića gastroknemiusa s otežanom plantarnom fleksijom gležnja, gubitak refleksa skočnog zgloba i senzorni gubitak lateralnog dijela lista i stopala |
Nalazi koji upućuju na kompresiju kralježnične moždine su razina ispada osjeta, mlohava parapareza ili kvadripareza, poremećaji refleksa ispod razine kompresije, rana hiporefleksija nakon koje slijedi hiperrefleksija i disfunkcija sfinktera.
Dijagnoza i liječenje
Radikularni simptomi zahtijevaju CT ili MR nalaz zahvaćenog segmenta. Mijelografija se ponekad izvodi ukoliko je zahvaćeno nekoliko segmenta. EMG treba učiniti da se lokalizira zahvaćeni korijen, ali se time ne može utvrditi uzrok.
Ukoliko neuroradiološke metode ne otkriju anatomski poremećaj, potrebna je analiza likvora kako bi se dokazala infektivna ili upalna etiologija; razina GUK–a natašte otkriva dijabetes.
Specifični uzroci se liječe. Akutna bol se liječi analgeticima, a ponekad opioidima. Triciklički antidepresivi prije spavanja mogu biti korisni. Miorelaksansi, sedativi i lokalna terapija mogu dodatno koristiti. Kroničnu bol je teško otkloniti (vidi str. 1778); nesteroidni protuupalni lijekovi su često samo djelomično učinkoviti, a opioidi nose visoki rizik za razvoj ovisnosti. Triciklički antidepresivi i antikonvulzivi mogu biti učinkoviti kao i fizikalna terapija i konzultacije s psihologom. Neki bolesnici pribjegavaju i alternativnom liječenju (npr. transdermalna električna stimulacija, spinalna manipulacija, akupunktura, ljekovito bilje).