Mononeuropatije

Multiple mononeuropatije i mononeuropatija koja zahvaća jedan živac očituju se poremećajima osjeta i slabošću u distribuciji zahvaćenog živca ili živaca. Dijagnoza se postavlja klinički, ali je treba potvrditi elektrodijagnostičkim testovima. Liječenje je usmjereno na uzrok, katkad se vrši imobilizacija udlagama, daju se NSAR, kortikosteroidne injekcije, a teški slučajevi s uklještenjem živca rješavaju se kirurški.

Trauma je najčešći uzrok akutne mononeuropatije. Nagla i silovita mišićna aktivnost ili prekomjerna ekstenzija zgloba može izazvati fokalnu neuropatiju kao i manje ponavljane traume (npr. vibracije od pneumatskog čekića). Dugotrajan, neprekidan pritisak na koštane izdanke može uzrokovati neuropatiju koja obično zahvaća površne živce (ulnarni, radijalni, peronealni), a naročito u mršavih ljudi kad do takvog pritiska može doći u dubokom snu, kod intoksikacije, pri vožnji biciklom ili anesteziji. Kompresija živca u suženom kanalu uzrokuje uklještenje živca (npr. sindrom karpalnog kanala). Kompresija živca tumorom, hiperostozom, ortopedskim pomagalima ili dugotrajnim prisilnim položajem (npr. za vrijeme vrtlarenja) mogu uzrokovati kompresivnu paralizu. Neuropatiju može uzrokovati krvarenje u živac, izloženost hladnoći ili zračenju ili direktno širenje tumora.

Multiple mononeuropatije (mononeuritis multiplex) se obično javljaju sekundarno uz bolesti vezivnog tkiva (npr. nodozni poliarteritis, SLE, Sjögrenov sindrom, RA), sarkoidozu, metaboličke poremećaje (npr. dijabetes, amiloidoza) ili infektivne bolesti (npr. Lymeska bolest, infekcija HIV–om, lepra). Dijabetes obično uzrokuje senzomotornu distalnu polineuropatiju (vidi str. 1904).

Simptomi i znakovi

Izolirana i multipla mononeuropatija se očituju bolovima, slabošću i parestezijama u distribuciji zahvaćenog živca ili živaca. Zahvaćanje samo motoričkih živaca započinje s bezbolnom slabošću; zahvaćanje samo osjetnih živaca započinje s poremećajima osjeta bez slabosti. Multipla mononeuropatija je često asimetrična na početku, živci mogu biti zahvaćeni svi odjednom ili progresivno. Opsežno zahvaćanje više živaca može simulirati polineuropatiju.

Ulnarna mononeuropatija lakta je obično posljedica traume živca u ularnom kanalu zbog naslanjana na lakat ili asimetričnog urastanja kosti nakon frakture u djetinjstvu (kasna ulnarna kljenut). Ulnarni živac također može biti komprimiran u kubitalnom kanalu. Kompresija u razini lakta može uzrokovati parestezije i senzorni deficit na 5. prstu šake i medijalnoj polovini 4. prsta; kao i slabost i atrofija aduktora palca, abduktora 5. prsta i interosealnih mišića. Teška kronična ulnarna paraliza može dovesti do deformiteta, tzv. “pandžaste šake“.

Sindrom karpalnog kanala (vidi str. 334) može biti jednostran ili obostran. Nastaje zbog pritiska na n. medianus na volarnoj strani zapešća, između poprečnog superficijalnog karpalnog ligamenta i fleksora tetiva mišića podlaktice. Kompresija uzrokuje parestezije na radijalnoj strani dlana i bol u šaci i dlanu. Bol se može pojaviti i u podlaktici i ramenu. Bol može biti izraženija noću. Nadalje, može doći do gubitka osjeta na palmarnoj strani prva tri prsta, a mišići koji su zaduženi za abdukciju i opoziciju palca mogu oslabiti ili atrofirati. Gubitak osjeta prouzročen ovim sindromom treba razlučiti od disfunkcije korijena C6 zbog cervikalne radikulopatije pomoću EMG–a, ako je to potrebno.

Peronealna neuropatija je obično posljedica kompresije živca o lateralnu stranu vrata fibule. Najčešće se viđa u ispijenih ležećih bolesnika ili mršavih osoba koje sjedeći, iz navike križaju noge. Uzrokuje ispade na stopalu (oslabljena dorzifleksija i everzija stopala) i povremeno gubitak osjeta u anterolateralnom dijelu potkoljenice i dorzuma stopala, ili između. 1. i 2. metatarzalne kosti.

Paralizu nervusa radijalisa (paraliza subotnje noći) uzrokuje kompresija živca o humerus kao kad naslonite ruke preko naslona stolice duže vrijeme (npr. intoksicirane ili osobe u dubokom snu). Tipični simptomi su ispadi na šaci (slabost šake i ekstenzora prstiju) i gubitak osjeta na dorzalnoj strani 1. dorzalnog interosealnog mišića.

Dijagnoza i liječenje

Elektrodijagnostički testovi se primjenjuju kako bi se razjasnila dijagnoza ili za procjenu ozbiljnosti stanja i prognoze.

Liječe se i precipitirajući (osnovni) poremećaji. Liječenje kompresijskih neuropatija ovisi o uzroku. Fiksne kompresije (npr. zbog tumora) mora se kirurški odstraniti. Simptomi prolazne kompresije obično nestaju s odmorom, nakon primjene topline, NSAR te izbjegavanjem ili mijenjanjem uzročne aktivnosti. Bolesnici sa sindromom karpalnog kanala ponekad osjete poboljšanje nakon kortikosteroidne injekcije. Kirurški zahvat može doći u obzir kad se stanje nastavi pogoršavati unatoč konzervativnom liječenju.