Kompresivni sindromi gornjeg torakalnog otvora
Kompresivni sindromi gornjeg torakalnog otvora su skupina slabo definiranih poremećaja koji se manifestiraju bolovima i parestezijama u šakama, vratu, ramenima ili rukama. Uključuju kompresiju donjeg dijela brahijalnog pleksusa (ili možda arterije i vene supklavije) na mjestu gdje prolaze kroz torakalni otvor ispod skalenskog mišića a preko 1. rebra prije ulaska u aksilu, ali to nije jasno. Dijagnostičke pretrage nisu utvrđene. Liječenje uključuje fizikalnu terapiju, analgetike, a u teškim slučajevima, kirurški zahvat.
Patogeneza je često nepoznata ali ponekad je uzrok kompresija vratnim rebrom, abnormalno prvo torakalno rebro, abnormalno hvatište ili položaj skalenskih mišića ili loše srasla fraktura klavikule. Ovi sindromi češće pogađaju žene a obično se razvijaju između 35. i 55. godine.
Bol i parestezije obično započinju u vratuili ramenu i šire se medijalno u ruku i ponekad na prednju stranu prsnog koša. Mnogi bolesnici imaju blagi ili umjereni gubitak osjeta u distribuciji C8 do T1 na bolnoj strani, a neki imaju izražene vaskularno–autonomne promjene na ruci (npr. cijanoza, oticanje). Manji broj bolesnika tuži se na slabost čitave ruke. Rijetke komplikacije su Raynaudov fenomen i distalna gangrena.
Dijagnoza i liječenje
Na dijagnozu upućuje distribucija simptoma. Različite dijagnostičke pretrage mogu dokazati kompresiju na vaskularne strukture (npr. istezanje brahijalnog pleksusa), ali senzitivnost i specifičnost nisu utvrđeni. Pri postavljanju dijagnoze pomaže i auskultacija šumova nad klavikulom ili u vrhu aksile, ili nalaz vratnog rebra na RTG–u prsišta. Premda angiografija katkad može otkriti koljenasto presavinuće ili djelomičnu opstrukciju aksilarnih arterija ili vena, ni jedan ni drugi nalaz nisu nepobitni dokazi bolesti. Ostali testovi su upitne vrijednosti, ali evaluacija brahijalne pleksopatije (npr. elektrodijagnostički testovi, MR—vidi str. 1907) može biti od koristi.
Većina bolesnika bez objektivnog neurološkog deficita dobro reagira na fizikalnu terapiju, NSAR i niske doze tricikličkih antidepresiva. Ukoliko se dijagnosticira vratno rebro ili opstrukcija potključne arterije, iskusni specijalist treba odlučiti je li potreban kirurški zahvat. Uz nekoliko iznimki, kirurško liječenje je rezervirano za bolesnike koji imaju značajni ili progresivni neurovaskularni deficit i koji ne odgovaraju na konzervativno liječenje.