Hernijacija nucleus pulposusa

(Hernijacija, ruptura ili prolaps intervertebralnog diska)

Hernijacija nucleus pulposusa je prolaps središnjeg dijela intervertebralnog diska kroz anulus koji ga okružuje. Simptomi se pojavljuju kad disk pritišće korijen živca uzrokujući segmentalnu radikulopatiju s parestezijama i slabošću u distribuciji zahvaćenog korijena. Dijagnoza se postavlja CT–om, MR–om ili CT–mijelografijom. Blagi poremećaji se liječe nesteroidnim protuupalnim analgeticima (NSAR) i drugim analgeticima ukoliko je potrebno. Mirovanje je indicirano. Bolesnici s progresivnim neurološkim deficitom, tvrdokornim bolovima ili disfunkcijom sfinktera zahtijevaju hitan kirurški zahvat (npr. diskektomiju ili laminektomiju).

Kralješci su odvojeni hrskavičnim diskom koji se sastoji od vanjskog fibroznog prstena (anulus fibrosus) i unutrašnjeg nucleus pulposusa. Kad degenerativne promjene (sa ili bez traume) dovedu do protruzije ili rupture nucleus pulposusa kroz annulus fibrosus u lumbosakralnoj ili cervikalnoj regiji, nucleus se pomakne posterolateralno ili posteriorno u ekstraduralni prostor. Radikulopatija nastaje kad hernijacija nucleusa komprimira ili iritira korijen živca. Posteriorna protruzija može komprimirati moždinu ili caudu equinu naročito ukoliko je spinalni kanal kongenitalno sužen (spinalna stenoza). U lumbarnom području, >80% ruptura diska zahvaća L5 ili S1 korijenove; u cervikalnom dijelu najčešće su zahvaćeni C6 i C7. Hernijacija diska često ne uzrokuje nikakve simptome.

Simptomi i znakovi su slični onima kod poremećaja korjenova živaca (vidi str. 1901 i TBL. 223–4), premda je izglednije da se bol razvije naglo ukoliko nastupi hernijacija, a i moždina može biti komprimirana. U bolesnika s lumbosakralnom hernijacijom, dizanje nogu i istezanje korjenova može izazvati križobolju ili bolove u nozi (obostrano ako je hernijacija centralna); kod cervikalne hernijacije, fleksija ili pregibanje vrata je bolno. Kompresija caude equine često dovodi do urinarne retencije ili inkontinencije zbog gubitka funkcije sfinktera.

Dijagnoza i liječenje

Uobičajene pretrage su CT, MR ili CT–mijelografija zahvaćenog segmenta. Elektromiografija može identificirati zahvaćeni korijen. Kako je simptomatska hernijacija diska relativno česta, kliničar mora pažljivo dovesti u korelaciju simptome s MR nalazom prije invazivnih zahvata.

Kako se i do 95% bolesnika s hernijacijom diska oporavi bez kirurškog liječenja unutar 3 mjeseca, liječenje treba biti konzervativno ukoliko neurološki deficit ne napreduje ili se ne zakomplicira. Treba ograničiti napornu fizičku aktivnost, ali lakše tjelesne aktivnosti (npr. dizanje predmeta <2,5 do 5 kg) su dozvoljene sve dok se mogu podnositi, dok je produženi boravak u krevetu (uključujući trakciju) kontraindiciran. Za ublažavanje boli mogu poslužiti NSAR i drugi analgetici.

Ukoliko lumbalne radikulopatije dovedu do trajnog neurološkog deficita ili pogoršanja objektivnog neurološkog deficita (slabost, ispadi osjeta), do snažne tvrdokorne boli korijena živca potrebni su invazivni zahvati. Mikroskopska diskektomija i laminektomija kirurškim odstranjenjem hernijacije su najčešće metode izbora. Perkutani pristup za odstranjenje hernijacije diska se razmatra. Rastapanje hernijacije diska s lokalnim injekcijama enzima kimopapina se ne preporučuje. Lezije koje akutno komprimiraju spinalnu moždinu ili kaudu ekvinu (npr. one koje uzrokuju retenciju urina ili inkontinenciju) zahtijevaju hitnu kiruršku evaluaciju.

Ukoliko cervikalne radikulopatije dovode do kompromitirajućih znakova, treba hitno učiniti kiruršku dekompresiju, a također se može izvesti ukoliko su ostali nekirurški pristupi neučinkoviti.