Kompresija kralježnične moždine
Različite lezije mogu komprimirati kralježničnu moždinu, uzrokujući segmentalni gubitak osjeta, motorike, slabljenje refleksa i sfinktera. Dijagnosticira se pomoću MR–a. Liječenje je usmjereno na otklanjanje kompresije.
Kompresiju puno češće uzrokuju lezije izvan kralježnične moždine (ekstramedularne) nego lezije unutar nje (intramedularne). Kompresija može biti akutna, subakutna ili kronična.
Akutna kompresija nastaje unutar nekoliko sati. Najčešće je uzrok trauma (npr. smrskani kralježak s pomakom slomljenih fragmenata, teške ozljede kosti ili ligamenata koje uzrokuju hematom, te subluksacija ili dislokacija kralješka), ili spontani epiduralni hematom. Akutna kompresija može uslijediti nakon subakutne ili kronične kompresije, osobito ako je uzrok apsces ili tumor.
Subakutna kompresija se razvija nekoliko dana ili tjedana. Najčešći uzrok je ekstramedularni metastatski tumor, subduralni ili epiduralni apsces ili hematom, ili ruptura intervertebralnog cervikalnog diska, ili rjeđe, torakalnog.
Kronièna kompresija se razvija mjesecima i godinama. Može nastati uslijed protruzije kosti ili hrskavice u cervikalni, torakalni ili lumbalni spinalni kanal (npr. osteofiti ili zbog spondiloze, posebice u bolesnika s prirođeno uskim spinalnim kanalom kao kod lumbalne spinalne stenoze—vidi str. 382). Drugi uzroci su arteriovenske malformacije, intramedularni tumori i polagano rastući ekstramedularni tumori.
Atlantoaksijalna subluksacija i drugi poremećaji kranio–cervikalnih sveza (vidi str. 382 i 1877) mogu uzrokovati akutnu, subakutnu ili kroničnu kompresiju kralježnične moždine.
Lezije koje komprimiraju kralježničnu moždinu mogu također komprimirati korijenove živaca ili rijetko, okludirati krvnu opskrbu kralježnične moždine uzrokujući infarkt.
Simptomi i znakovi
Akutna ili uznapredovala kompresija kralježnične moždine stvara segmentalne ispade, paraparezu ili kvadriparezu, hiperrefleksiju, ekstenzorne plantarne odgovore, gubitak tonusa sfinktera (s disfunkcijom crijeva i mokraćnog mjehura), te gubitak osjeta. Subakutna ili kronična kompresija može započeti lokalnim bolovima u leđima, koji se često šire duž distribucijskog područja korijena živca (radikularna bol), a ponekad s hiperrefleksijom i gubitkom osjeta. Gubitak osjeta može započeti u sakralnim segmentima. Potpuni gubitak funkcije može uslijediti naglo i nepredvidljivo, vjerojatno uslijed sekundarnog infarkta kralježnične moždine. Osjetljivost kralježnice na perkusiju je izražena kad je uzrok metastatski karcinom, apsces ili hematom.
Intramedularne lezije sklonije su stvaranju slabo lokalizirane žareće boli nego radikularne boli, dok osjet u sakralnim dermatomima ostaje pošteđen. Ovakve lezije češće dovode do spastične pareze.
Dijagnoza i liječenje
Na kompresiju kralježnične moždine upućuje spinalna ili radikularna bol s oslabljenim refleksima, gubitkom motornih ili osjetnih funkcija, posebice na segmentalnoj razini. MR se uvijek učini ako je to moguće. Ako MR nije dostupna, učini se mijelografija plus CT. Prilikom lumbalne punkcije uštrca se mala količina ioheksola, neionskog radiokontrasta niske osmolarnosti, koji se širi kranijalno kako bi se provjerilo postoji li potpuna blokada likvora. Ako se otkrije blokada, punkcija se uradi na cervikalnom kraju i uštrca radiokontrast kako bi se utvrdilo dokuda se blokade proteže rostralno. Obične RTG snimke kralježnice su korisne za brzu procjenu promjena na kostima (npr. prijeloma, dislokacije, subluksacije) prouzročenih traumom.
Cilj liječenja je osloboditi moždinu od pritiska. Nepotpun ili vrlo svježi potpuni gubitak funkcije može biti reverzibilan, premda je potpuni gubitak funkcije rijetko reverzibilan; stoga, kod akutne kompresije dijagnostiku i lijeèenje treba provesti odmah.
Ako je uzrok kompresije tumor, odmah se daje 100 mg deksametazona IV, a zatim 25 mg svakih 6 sati, te se vrši hitan kirurški zahvat ili se provodi radioterapija. Ako se neurološki deficit pogorša unatoč nekirurškom liječenju, kirurška dekompresija može biti od pomoći. Kirurški zahvat se također preporučuje ako je potrebna biopsija, ako je kralježnica nestabilna, ako nakon radioterapije dođe do recidiva tumora, ili ako se posumnja na apsces ili epiduralni hematom.