Infarkt kralježnične moždine

Infarkt kralježnične moždine najčešće nastaje zbog ishemije koja potječe iz ekstravertebralne arterije. Simptomi su iznenadna i jaka bol u leđima, obostrana mlohava slabost udova i gubitak osjeta, posebice za bol i temperaturu. Dijagnoza se postavlja pomoću MR–a. Liječenje je uglavnom potporno.

Primarnu vaskularnu opskrbu stražnje 1/ 3 kralježnične moždine osiguravaju stražnje spinalne arterije, a prednje 2/3, prednje spinalne arterije. Prednja spinalna arterija ima samo nekoliko arterija hraniteljica u prednjoj vratnoj regiji i jednu veliku hraniteljicu, Adamkiewiczevu arteriju, u donjoj torakalnoj regiji. Arterije hraniteljice polaze iz aorte.

S obzirom da je kolateralna cirkulacija za prednju spinalnu arteriju mjestimice oskudna, određeni segmenti moždine (npr. oni oko 2. do 4. torakalnog segmenta) su posebno osjetljivi na ishemiju. Ozljeda ekstravertebralne arterije hraniteljice ili aorte (npr. ateroskleroza, disekcija, podvezivanje za vrijeme kirurškog zahvata) uzrokuje infarkt češće nego intrinzični poremećaji spinalnih arterija. Tromboza nije uobičajen uzrok, dok je nodozni poliarteritis rijedak uzrok.

Iznenadnu bol u leđima sa stezanjem koja se širi obodno (cirkumferentno) prati obostrana mlohava slabost i gubitkak osjeta. Osjet za bol i temperaturu su neproporcionalno oštećeni; najčešće je zahvaćena prednja spinalna arterija uzrokujući sindrom prednje spinalne arterije (vidi TBL. 224–2). Relativno je pošteđen osjet za poziciju i vibraciju, koje provode stražnje kolumne, a često i osjet za dodir. Ako je infarkt mali i primarno zahvaća tkivo najudaljenije od okludirane arterije, također može doći do sindroma centralne moždine. Neurološki ispadi se mogu djelomično povući nakon prvih nekoliko dana.

Na infarkt upućuje jaka bol u leđima i nagli razvoj karakterističnih neuroloških ispada. Dijagnoza se postavlja pomoću MR–a. Akutni transverzalni mijelitis, kompresije kralježnične moždine i demijelinizirajući poremećaji mogu imati slične nalaze ali češće nastaju postupno pa se isključuju MR–om ili analizom likvora. Ponekad se uzrok infarkta može liječiti (npr. disekcija aorte, poliarteritis nodosa), ali često je moguća samo potporna terapija.

U ovom poglavlju:
Akutni transverzalni mijelitis Arteriovenske malformacije Cervikalna spondiloza i spondilitična cervikalna mijelopatija Hereditarna spastična parapareza Infarkt kralježnične moždine Kompresija kralježnične moždine Spinalni subduralni ili epiduralni apsces Spinalni subduralni ili epiduralni hematom Sirinks Tropska spastična parapareza/mijelopatija prouzročena s htlv-1