Akutni transverzalni mijelitis
Akutni transverzalni mijelitis je akutna upala sive i bijele tvari u jednom ili više susjednih segmenata kralježnične moždine, najčešće torakalnih. Među uzrocima su postinfektivna upala, multipla skleroza, autoimuna upala, vaskulitis i lijekovi. Simptomi su obostrani motorni ispadi, poremećaji osjeta i sfinktera ispod razine lezije. Dijagnosticira se najčešće pomoću MR–a, analizom likvora i krvnim pretragama. U ranom stadiju mogu pomoći intravenski kortikosteroidi i plazmafereza. Inače, liječenje je potporno i etiološko.
Akutni transverzalni mijelitis se može pojaviti u bolesnika s vaskulitisom, multiplom sklerozom, mikoplazmatskim infekcijama, Lymeskom bolesti, sifilisom, TBC ili virusnim meningoencefalitisom te u bolesnika koji uzimaju amfetamine, IV heroin, antihelmintike ili antimikotike. Mehanizam nastanka je često nepoznat ali neki slučajevi prate virusnu infekciju ili cijepljenje što govori za autoimunu reakciju. Upala teži difuznom zahvaćanju kralježnične moždine na jednoj ili više razina, a pogađa sve funkcije kralježnične moždine.
Simptomi i znakovi
Može se javiti bol u vratu, leđima ili glavi. Stezanje poput obruča oko prsnog koša ili abdomena, slabost, trnci, obamrlost stopala i nogu te otežano mokrenje razviju se nakon nekoliko sati ili dana. Deficiti mogu napredovati kroz nekoliko narednih dana do potpune transverzalne osjetno–motorne mijelopatije uzrokujući paraplegiju, gubitak osjeta ispod razine lezije, urinarnu retenciju i fekalnu inkontinenciju. Ponekad osjet pozicije i vibracije ostanu pošteđeni, barem na početku. Sindrom se povremeno ponovo javi u bolesnika s multiplom sklerozom, SLE ili antifosfolipidnim sindromom. Oko 10 do 20% bolesnika s nepoznatim uzrokom s vremenom razvije multiplu sklerozu.
Dijagnoza, prognoza i liječenje
Dijagnozu nagovještava transverzalna osjetno–motorna mijelopatija sa segmentalnim ispadima. Guillain–Barréov sindrom (vidi str. 1894) ne ostaje lokaliziran na određenom segmentu kralježnične moždine. Dijagnoza zahtijeva MR i analizu likvora. MR najčešće pokaže oteklinu kralježnične moždine te pomaže pri isključenju drugih uzroka disfunkcije kralježnične moždine koje je moguće liječiti (npr. kompresija kralježnične moždine). Likvor najčešće sadrži monocite, blago povišenu koncentraciju proteina te povišen IgG indeks (normala, ≤0,85).
Pretrage za uzroke koje je moguće liječiti trebale bi uključivati: RTG prsnog koša; PPD; serološke testove na mikoplazmu, Lymesku bolest i HIV; razinu vitamina B12 i folata; SE; antinuklearna antitijela; VDRL test likvora i krvi. Anamneza može ukazati na jatrogeni uzrok. Treba učiniti MR mozga: multipla skleroza se javi u 50% osoba u kojih postoje multiple periventrikularne lezije u T2–prikazu, te u 5% onih u kojih lezije ne postoje.
Općenito, što je napredovanje akutnije, prognoza je lošija. Bol upućuje na jaču upalu. Otprilike 1/3 bolesnika se oporavi, kod 1/ 3zaostaje blaža slabost i nagon na hitno mokrenje, a 1/3 bolesnika je vezana za krevet i inkontinentna.
Liječenje je usmjereno na uzrok ili povezani poremećaj, dok je u protivnom potporno. U idiopatskim slučajevima, gdje je moguć autoimuni uzrok, često se daju visoke doze kortikosteroida a ponekad se zatim vrši plazmafereza. Učinkovitost ovakvog režima je nepouzdana.
TABLICA 224–2
SINDROMI KRALJEŽNIČNE MOŽDINE
SINDROM | UZROK | SIMPTOMI I ZNAKOVI |
Sindrom prednje moždine | Lezije koje neproporcionalno zahvaćaju prednji dio kralježnične moždine, često zbog okluzije prednje spinalne arterije i infarkcije | Sklonost svih snopova neispravnom funkcijioniranju osim stražnjih kolumni, pošteđujući time osjet pozicije i vibracije |
Brown–Séquardov sindrom (rijetko) | Jednostrane lezije kralježnične moždine, obično zbog penetrantne traume | Ipsilateralna pareza; ipsilateralni gubitak osjeta dodira, pozicije i osjeta vibracije; i centralni gubitak osjeta za bol i temperaturu* |
Sindrom centralne moždine | Lezije koje zahvaćaju sredinu kralježnične moždine, pogotovo središnju sivu tvar, i križajuće spinotalamičke snopove; često zbog traume, sirinksa i tumora u središnjem dijelu kralježnične moždine | Pareza je obično teža na gornjim nego na donjim ekstremitetima i sakralnoj regiji; tendencija gubitka osjeta za bol i temperaturu u distribuciji poput ogrtača preko vrata, ramena, i gornjeg dijela trupa, s relativno očuvanim osjetom za laki dodir, poziciju i vibraciju (disocirani gubitak osjeta) |
Sindrom medularnog konusa | Lezije oko T12 | Distalna pareza nogu, perianalni gubitak osjeta, erektilna disfunkcija, retencija urina, hipotonija analnog sfinktera |
Transverzalna mijelopatija | Lezije koje zahvaćaju čitavu kralježničnu moždinu na ≥1 segmentalne razine | Gubitak svih funkcija posredovanih kralježničnom moždinom (jer su do određenog stupnja zahvaćeni svi putovi) |
*Povremeno je disfunkcionalan samo dio jedne strane kralježnične moždine (parcijalni Brown–Séquardov sindrom).