Multipla sistemska atrofija
Multipla sistemska atrofija je neumoljivo progresivna neurodegenerativna bolest koja uzrokuje disfunkciju piramida, malog mozga i ANS–a. Obuhvaća tri bolesti koje su ranije smatrane zasebnim entitetima: olivopontocerebelarna atrofija, strijatonigralna degeneracija i Shy–Dregerov sindrom. Simptomi su hipotenzija, retencija urina, opstipacija, ataksija, rigiditet, nestabilno držanje. Dijagnoza se postavlja isključivo klinički. Liječenje je simptomatsko, uključujući nadoknadu volumena, usku odjeću (steznike) i vazokonstriktore.
Multipla sistemska atrofija dva puta češće pogađa muškarce nego žene. Srednja dob pojave simptoma su 53 godine; nakon pojave prvih simptoma bolesnici žive 9–10 godina.
Etiologija je nepoznata, ali degeneracija zahvaća više dijelova mozga; ovisno o veličini i lokalizaciji lezija javljaju se početni simptomi. Karakterističan je nalaz citoplazmatskih inkluzijskih tjelešaca koja sadrže α–sinuklein unutar oligodendroglijalnih stanica.
Simptomi i znakovi
Početni simptomi variraju, a uključuju kombinaciju parkinsonizma koji ne odgovara na liječenje levodopom, cerebelarni poremećaj i autonomne simptome.
Ekstrapiramidni simptomi (pretežito u strijatonigralnoj degeneraciji) uključuju rigiditet, bradikineziju, nestabilno držanje i posturalni tremor. Često se javlja dizartrija. Za razliku od Parkinsonove bolesti, tremor u mirovanju i diskinezije su rijetke, a simptomi reagiraju slabo ili nikako na terapiju levodopom.
Simptomi cerebelarne disfunkcije (pretežito u olivopontocerebelarnoj atrofiji) su ataksija, dismetrija, disdijadohokineza (otežano vršenje brzih naizmjeničnih pokreta), slaba koordinacija i poremećeni pokreti očiju.
Tipični simptomi autonomne disfunkcije su ortostatska hipotenzija (značajan pad arterijskog tlaka u stojećem položaju, obično sinkopa—vidi str. 581), retencija ili inkontinencija urina, opstipacija i erektilna disfunkcija.
Drugi autonomni simptomi, koji se mogu javiti ranije ili kasnije, su smanjeno znojenje, problemi s disanjem i gutanjem, fekalna inkontinencija, smanjeno suzenje i salivacija. Apneja u snu i respiratorni stridor su uobičajena pojava.
Dijagnoza
Dijagnoza počiva na kliničkoj slici koja predstavlja kombinaciju autonomnog oštećenja i parkinsonizma ili cerebelarnih simptoma. Slični simptomi javljaju se i kod Parkinsonove bolesti, demencije s Lewyjevim tjelešcima, čistog autonomnog oštećenja, autonomne neuropatije, progresivne supranuklearne paralize, multiple cerebralne ishemije ili kod parkinsonizma izazvanog lijekovima.
Niti jedan dijagnostički test ne potvrđuje dijagnozu definitivno, ali patološke promjene u strijatumu, ponsu i cerebelumu nađene na MR smatraju se pouzdanim pokazateljem bolesti. Multipla sistemska atrofija se uglavnom dijagnosticira postmortalno na temelju kliničke slike, generalnog zatajenja autonomnog živčanog sustava te slabog terapijskog odgovora na levodopu.
Liječenje
Liječenje je simptomatsko, a sastoji se u liječenju ortostatske hipotenzije što uključuje primjenu ekspandera intravaskularnog volumena (sol i voda); ponekad se daje fludrokortizon 0,1 do 0,4 mg/dan. Uporaba steznika za donje dijelove tijela i stimulatora α–adrenergičkih receptora pomoću 10 mg midodrina PO 3×/dan može biti djelotvorna. Međutim, midodrin također povećava periferni vaskularni otpor i arterijski krvni tlak u ležećem položaju, što može predstavljati problem. Podizanjem uzglavlja kreveta za oko 10 cm smanjuje se noćna poliurija i hipertenzija u ležećem položaju a to može smanjiti i jutarnju ortostatsku hipotenziju.
Simptome parkinsonizma ublažava levodopa/karbidopa 25/100 mg PO prije spavanja ili pergolid 0,1 mg PO 1×/dan koji se povisuje do 0,25 ili 1 mg 3×/dan. Urinarna inkontinencija kao posljedica hiperrefleksije detrusora liječi se oksibutinin kloridom 5 mg PO 3×/dan ili tolterodinom 2 mg PO 2×/dan. Većina se bolesnika mora kateterizirati. Opstipacija se rješava dijetom bogatom vlaknima ili laksativima. Erektilna disfunkcija se liječi sildenafilom 50 mg PO po potrebi i različitim fizikalnim metodama (vidi str. 1949).