Autonomne neuropatije
Autonomne neuropatije su bolesti perifernih živaca s neproporcionalnim oštećenjem vlakana autonomnih živaca.
Najpoznatije autonomne neuropatije su one udružene s perifernim neuropatijama uslijed dijabetesa, amiloidoze ili autoimune bolesti. Autoimune autonomne neuropatije često nastaju nakon virusne infekcije a često počinju subakutno.
Najčešći simptomi su ortostatska hipotenzija, neurogeni mjehur, erektilna disfunkcija, ileus, opstipacija. Ako su zahvaćena somatska vlakna, može se javiti gubitak osjeta u području rukavica i čarapa te distalna slabost (vidi i Pogl. 223 na str. 1891).
Dijagnoza se postavlja na temelju nalaza oštećenja AŽS–a i specifičnom uzroku neuropatije (npr. dijabetes, amiloidoza). Na autoimune autonomne neuropatije se posumnja nakon virusne infekcije. A3 antitijela na ganglijske anti–acetilkolinske receptore su nađena u 50% bolesnika.
Liječi se bolest koja uzrokuje polineuropatiju. Autoimune autonomne neuropatije imaju dobar terapijski odgovor na imunoterapiju; kod najtežih oblika bolesti radi se plazmafereza ili se daju imunoglobulini.