Odnos doze i odgovora

Bez obzira na način kako ostvaruje svoj učinak, vezanjem o receptor ili kemijskom interakcijom, efekt je razmjeran koncentraciji lijeka na mjestu djelovanja. Ipak, taj je odnos složen i obično nije pravocrtan. Odnos između doze lijeka, bez obzira na put primjene, i koncentracije na staničnoj razini još je složeniji (vidi Pogl. 303, str. 2520).

Odnos doze i odgovora se tipično prikazuje kao omjer doze ili njene funkcije (npr. log10 doze) na apscisi i odgovora (učinka) na ordinati. Premda je učinak lijeka funkcija doze i vremena, takav grafički prikaz donosi odnos doze i odgovora neovisan o vremenu. Izmjereni učinci se često bilježe kao maksimalni u vršnom vremenu ili u stanju ravnoteže (npr. tijekom IV infuzije). Efekti lijeka mogu se kvantificirati na razini molekula, stanica, tkiva, organa, organskih sustava ili cijelog organizma.

Hipotetska krivulja doze i odgovora ima nekoliko inačica (SL. 304–1): potenciju (smještaj krivulje uzduž apscise), vršnu efikasnost (najveći mogući odgovor) i nagib (promjene u odgovoru po jedinicama doze). Postoji i biološka varijacija (raspon odgovora među ispitanicima iz iste populacije, uz istu dozu lijeka). Crtanje krivulja doze i odgovora na lijekove primijenjene pod istim uvjetima olakšava usporedbu njihovih farmakoloških profila (SL. 304– 2). Takvi podaci pomažu pri određivanju doze neophodne za postizanje željenog učinka. Odnos doze i učinka, koji odražava principe farmakokinetike i farmakodinamike, određuje potrebnu veličinu doze, učestalost davanja, kao i terapijski indeks stanovitog lijeka u populaciji. Terapijski indeks, omjer minimalne toksične i srednje efektivne koncentracije, prikazuje kako učinkovitost tako i podnošljivost tog lijeka. Ova se obilježja razlikuju među populacijama pa i među pacijentima. U čimbenike takve varijabilnosti idu npr. trudnoća (str. 2159) ili dob (str. 2534).

Sl. 304–2. Usporedba krivulja doze i odgovora za lijekove X, Y i Z.

Sl. 304–2. Usporedba krivulja doze i odgovora za lijekove X, Y i Z.