Slikovne pretrage

Standardne slikovne pretrage su RTG srca i pluća, CT i MR. Standardni CT i MR imaju ograničenu primjenu zbog konstantnog rada srca, no brže CT i MR tehnike mogu dati korisne slike srca.

RTG srca i pluća: RTG srca i pluća je često početna točka u kardiološkoj dijagnostici. Posteroanteriorni (PA) i lateralni (postranični) snimak daju uvid u veličinu atrija i ventrikula i izgled plućne vaskulature, no gotovo uvijek su potrebne dodatne tehnike prikaza za precizniji uvid u građu i funkciju srca.

CT: Spiralni CT služi za evaluaciju perikarditisa, kongenitalnih bolesti srca (pogotovo patoloških arteriovenskih spojeva), bolesti arterija (npr. aneurizma ili disekcija aorte), srčanih tumora, akutne plućne embolije, kronične plućne tromboembolije i aritmogene displazije desne klijetke. Ipak, CT zahtijeva radiokontrast, što može ograničiti primjenu kod nefroloških bolesnika. CT sa snopom elektrona, prije nazvan ultrabrzi CT ili kine CT, primarno služi za otkrivanje i kvantificiranje kalcifikacija koronarnih arterija, ranog znaka ateroskleroze.

MR: Standardni MR služi za evaluaciju područja oko srca, posebno medijastinuma i velikih krvnih žila (npr. za proučavanje aneurizama, disekcija i stenoza). Prikupljanjem podataka dobivenih od EKG–a rezolucija slike se može približiti onoj od CT–a ili ehokardiografije, jasno prikazujući debljinu i pokretljivost miokardnog zida, volumen šupljina, intraluminalne mase ili ugruške i površine zalistaka. Sekvencijski MR nakon ubrizgavanja paramagnetskog kontrastnog sredstva (gadolinij–dietilen–triamin pentaoctena kiselina [Gd–DTPA]) daje sliku perfuzije miokarda bolje rezolucije nego što se dobiva radionuklidnom tehnikom. Moguće je mjeriti brzinu protoka krvi u srčanim šupljinama. MR može ocijeniti vitalnost tkiva procjenjujući kontraktilni odgovor na inotropnu stimulaciju dobutaminom ili koristeći kontrastno sredstvo (npr. Gd–DTPA, koje je izvan stanica kod intaktne membrane).

Magnetna rezonantna angiografija (MRA) služi za procjenu krvnih volumena od interesa (npr. krvnih žila u prsištu ili trbuhu); istodobno se može procijeniti sav krvni protok. MRA može poslužiti za otkrivanje aneurizme, stenoze ili okluzije u karotidnim, koronarnim, renalnim ili perifernim arterijama. Primjena ove tehnike za otkrivanje duboke venske tromboze se proučava.

PET: Pozitronska emisijska tomografija (PET) može prikazati metabolizam i perfuziju miokarda.

Za perfuziju se koriste ugljik–11 (11C) CO2, kisik–15 (15O) voda, dušik–13 (13N) amonijak i rubidij–82 (82Rb). Jedino 82Rb ne zahtjeva ciklotron na mjestu gdje se pretraga i vrši.

Metaboličke tvari su deoksiglukoza označena fluorom–18 (18F) [FDG] i 11C acetat. FDG otkriva pojačan metabolizam glukoze u uvjetima ishemije pa zato može razlučiti ishemični, no još vijabilni (živi) miokard od ožiljnog tkiva. Senzitivnost je veća od perfuzijskog oslikavanja miokarda, što vjerojatno čini FDG oslikavanje korisnim za probir bolesnika za revaskularizaciju i za odustajanje od iste kad se nađe samo ožiljno tkivo. Ova primjena PET–a može opravdati njegovu visoku cijenu. Poluvrijeme18F je dovoljno dugačko (110 min) tako da se FDG često može proizvesti i dopremiti na mjesto gdje će se pretraga izvršiti. Tehnike koje omogućuju korištenje FDG oslikavanja s konvencionalnim SPECT kamerama mogu učiniti široko primjenjivim ovaj tip oslikavanja.

Ugradnja 11C acetata čini se da odražava ukupni metabolizam O2 u miocitima. Ugradnja ne ovisi o tako potencijalno varijabilnim faktorima kao što je razina glukoze u krvi, koji mogu utjecati na distribuciju FDG. Oslikavanje pomoću 11C acetata može bolje predvidjeti postintervencijski oporavak miokardne funkcije nego FDG oslikavanje. Ipak, zbog 20–minutnog poluživota, 11C se mora napraviti u ciklotronu na radilištu.